"Ćirilica u Vukovaru nema samo značenje pisma, nego i dalje nastavlja označavati agresore i zločince koji se ni dan danas nisu suočili s onime što su napravili Vukovaru i njegovim ljudima".
Dubrovački biskup Mate Uzinić održao je jučer u Vukovaru zapaženu, po mnogima izbalansiranu i pomirljivu propovijed u kojoj je pozivao na oprost, na pronalazak nestalih, na suživot, na kažnjavanje pojedinačnih zločina i ukidanje kolektivne krivnje.
Neki su ga čak opisali kao novi glas Katoličke crkve u Hrvatskoj koji bi tu instituciju mogao modernizirati na tragu poruka pape Franje.
Pa ipak, najveću pažnju u cijeloj propovijedi izazvao je upravo onaj dio u kojem je govorio o ćirilici, za koju je ustvrdio kako "i dalje nastavlja označavati agresore i zločince". I to one zločince i agresore koji se, kako kaže, "još nisu obratili".
Ćirilica, dakle, nije samo obično pismo, nego i oznaka zločinaca.
Presuda ćirilici
To nije bila samo javna presuda pokušajima Vlade da uvede dvojezičnost u Vukovar, nego i blagoslov svima koji se na sve načine - čekičima, referendumom, rušenjem vlasti i nepoštivanjem zakona - bore protiv uvođenja tog pisma u ranjeni Vukovar.
Jer je to "oznaka zločinaca i agresora".
U svojoj propovijedi biskup Uzinić pokušao je napraviti ravnotežu, kritizirajući podjelu na srpske i hrvatske škole u Vukovaru, ali je potpuno nepotrebno stigmatizirao ćirilici proglasivši je simbolom zločina i zločinaca.
Normalno je, dakle, da se ćirilica pokušava protjerati iz Vukovara, očekivano je da se na nju nasrne čekićima i apsolutno je neprihvatljivo da se ona uvodi u Vukovar. Barem dok se zločinci i agresori nisu preobratili.
I dok nije jasno kako duhovni pastir Uzinić može biti siguran da oni to nisu učinili, u raspravi o ćirilici mnogo je važnije pitanje zbog čega oni nisu bili kažnjeni.
Upravo o tome dosta se govorilo tijekom mimohoda u Vukovaru. Mnogi sudionici, stanovnici Vukovara, obitelji žrtava postavljali su pitanja kako je moguće da srpski agresori još nisu kažnjeni, da još mirno žive u Vukovaru, da nisu procesuirani.
Što je važno, ali prilično zakašnjelo pitanje. Naime, još 1997. godine Zakonom o aboliciji svim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi omogućeno je da nastave normalan život i integriraju se u sredinu u kojoj su ratovali, međutim u to nisu bili uključeni svi oni koji su činili zločine nad Hrvatima i drugim nesrpskim stanovnicima.
Zašto hrvatsko pravosuđe nije u idućih 17 godina procesuiralo te zločine, odvojilo time zločince od nevinih civila, i zbog čega zločince nisu prijavljivali oni koji se zbog njihovih zločina sada iskaljuju na ćirilici, pitanja su koja su dovela do eskalacije mržnje u Vukovaru.
I omogućila su da se ćirilica iz usta jednog biskupa proglašava "oznakom zločina i zločinaca". Kao da po toj istoj logici latinica ne bi također mogla postati oznakom zločina počinjenih s hrvatske strane. Hoće li se, primjerice, u Ahmićima latinica proglasiti "oznakom zločina i zločinaca"? Ili u zapadnom Mostaru? Ili u Medaku?
Ćirilica odavno u Vukovaru
Možda dubrovački biskup nije bio informiran, ali ćirilica se već odavno nalazi u Vukovaru, na vrtićima i školama, kao što je HDZ zajedno sa SDSS-om prije samo četiri godine izglasao uvođenje dvojezičnosti u tom gradu. I nije se proglašavala zločinačkom sve do pokušaja provedbe Ustavnog zakona.
Problem, naravno, nije u samom ćiriličnom pismu, već u zločinačkim porukama koje su se tim pismom odašiljale početkom devedesetih ili se šalju još i danas. Isto vrijedi i za latinicu.
Zločince ne označava, kako reče biskup, sama ćirilica, već ih označavaju njihovi zločini zbog kojih oni još nisu procesuirani. Baš kao što prepreka pomirenju u Vukovaru nije ćirilično pismo, već teško ratno naslijeđe, neprocesuiranje zločina, politička manipulacija i kopanje po ranama.
Ako je biskup Uzinić htio pomoći Hrvatima i Srbima u Vukovaru, onda je morao ćirilicu ostaviti na miru. Kad već nije imao namjeru proglasiti je simbolom pomirenja.
