Kako je to radikalna desnica sada odjednom postala nebitna

Prvo su zapeli na ogradi. Pa su se ispuhali na ulici kad je službeni protokol završio. Njihovo urlanje "Za dom spremni" nikoga nije previše zanimalo. Skejini HOS-ovci izgledali su kao očajnici, baš kao što su izgubljeno i demoralizirano - i nevažno - izgledali čelnici Domovinskog pokreta koji su tumarali Kninom.

U Kninu se vidjelo kako je ekstremna desnica u Hrvatskoj naglo postala nebitna.

Postala je nebitna nakon poraza na parlamentarnim izborima kada su pale u vodu njezine prijetnje da će biti ključna u formiranju vlasti. Postala je nebitna na proslavi Oluje, kad su HOS-ovci zadržani na ogradi, jer HDZ ne dozvoljava incidente u njihovu mandatu.

Eventualno u njegovoj organizaciji.

A postala je nebitna i u anketama gdje Domovinski pokret nezaustavljivo tone.

Šuplje drečanje

Snaga radikalne desnice svela se pojedinačno drečanje njihovih predstavnika, poput Ante Prkačina koji jučer govori da su HOS-ovci nastali izravno na tradiciji ustaša, na ogorčene komentare Ivana Penave da će on biti "s narodom, a ne uz vlast", jer ga nitko nije zvao na svečanu proslavu, na priopćenja Miroslava Škore u kojima odbija pomirenje sa Srbima...

Ili na par provokatora u HOS-ovim majicama da iznerviraju Milanovića.

A nikoga zapravo nije briga.

U postizbornoj depresiji desnica je izgubila zamah, smisao i svrhu.

Slomio desnicu

Desnica se slomila u HDZ-u, slomila se na izborima, slomila se u Kninu i trebat će još dugo vremena da poliže rane, pokupi "krvave gaće" i vrati se na scenu. To će se vjerojatno dogoditi, ali tek onda kad HDZ-u bude odgovaralo. Odnosno, kad Andrej Plenković izgubi snagu i momentum koji je dobio izbornim pobjedama u stranci i državi.

Sada, pak, šatoraš Tomo Medved odlazi u Grubore, a Boris Milošević sluša u Kninu premijerove izraze žaljenja zbog srpskih žrtava u Oluji, Plenković je transformirao HDZ i sada želi promijeniti i Hrvatsku, u tome može računati na suradnju Zorana Milanovića i dobrog dijela oporbenog Sabora, a desnica je gurnuta na marginu.

Pretvorena u folklor. Ružan, ali svejedno folklor.

Jer, dokle god HDZ diktira pravila, desnica je nebitna. Tako je bilo i dok je Ivo Sanader obuzdavao pobunu zbog Ante Gotovine i Haaškog suda, tako će biti i sada kad Andrej Plenković uz Gotovinu u jednom dahu spominje hrvatske i srpske žrtve Oluje.

Neće njemu neki desničari urlikati pod nosom. Možda nekom SDP-ovu premijeru.

Šuti i Crkva

Čak je i Hrvatski generalski zbor, nekadašnji megafon desničarskog udara na ljevičarsku vlast, otišao na prijem kod predsjednika Milanovića, a tajnik Marinko Krešić nakon proslave u Kninu poručio da "zločini nakon Oluje nisu kvalitetno istraženi i to ih boli".

I Katolička crkva, tradicionalni sponzor političke desnice u Hrvatskoj, zauzela rezervne položaje i u tišini promatrala poraz, prvo Kolinde Grabar Kitarović, a onda i Domovinskog pokreta, kao što je u miru odradila u Oluju. 

Pitanje je bi li bila tako krotka da je HDZ slučajno u oporbi.

Desnica nema snagu, utjecaj ni važnost bez pomoći HDZ-a, a onda i Katoličke crkve. Knin je prošao u miru jer je Plenković tako želio. 

Na margini

I desnica će biti na margini dokle god HDZ-u to bude odgovaralo, odnosno dokle god Plenković bude u poziciji moći, osnažen, ohrabren i neupitan u stranci.

Zauzvrat, Plenkovićeva vlada pomagat će financijski neke filoustaške portale, otprilike kako je i Sanaderova vlada kupovala neka desničarska glasila i plaćala desničarskim pjevačima da ne pjevaju.

Knin je označio Plenkovićevu i Milanovićevu pobjedu nad desnicom koja će morati uzimati zrak i zalet sve do idućih predsjedničkih i parlamentarnih izbora za duge četiri godine. Ili dok Plenkovićeva vlada iznenada ne kolabira.

A HDZ se opet posluži desnicom.