Bivši obavještajac tu i tamo napiše poneko pismo, nikad inspirativno, no epistolarnom kampanjom ionako nikad nitko u ljudskoj povijesti nije osvojio vlast
Vladimir Putin, Hans Kinkel, George Bush Sr., Josip Manolić, Budimir Lončar, Hans Dieterich Genscher... stoji li na kraju ovog niza obavještajaca-političara-državnika, ime Tomislava Karamarka?
Prema glasovima iz stranačke baze, Karamarko svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. Mistični su putevi Gospodnji. Bivši obavještajac ne vodi nikakvu vidljivu kampanju. Tu i tamo napiše poneko pismo, nikad osobito inspirativno, no epistolarnom kampanjom ionako nikad nitko u ljudskoj povijesti nije osvojio vlast.
Karamarko svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. Mistični su putevi Gospodnji
Valjda mu je zato onaj nevidljivi dio kampanje, ustrajni terenski rad, puno učinkovitiji. Prebrajanjem gospodara elektorata, pobjednika HDZ-ovih izbornih jedinica, ispada da je samozatajni šef tajnih službi ipak sve bliže situaciji u kojoj bi, možda, mogao prevući polovicu hadezeovih glasova na Izbornom saboru. Sve jače glasine tvrde da se Karamarku ovih dana priklonio moćni Božidar Kalmeta, ali i Ivan Šuker (tandem HDZ-ovih menjševika je 2003. podržavao Pašalića pa su se navrat nanos priklonili Sanaderu).
Karamarkov sef s tajnama sigurno zlata vrijedi.
Onda se tu nabraja još niz utjecajnih pojedinaca, među ostalim, Ante Gotovina, a čini se da ni Andrija Hebrang nije daleko od podrške Tomislavu Karamarku, što znači da bi njegov liječničko-autsajderski dvojac, Kujundžić i Prgomet, također mogli podržati ovog povjesničara-arhivistu, koji je praktički cijeli život u politici, odnosno tajnim službama, mada navodno nije neuspješan ni kao poduzetnik.
Čini se da bi najveći Karamarkov uspjeh, ironijom sudbine, mogao biti njegov nedavni neuspjeh - uhićenje Josipa Boljkovca
Ne valja podcijeniti ni Karamarkov sef s tajnama, koji sigurno zlata vrijedi. Konačno, ako za dva desetljeća obavještajnog rada nije akumulirao sva znanja svijeta o svim svojim takmacima, nije ništa uradio.
Čini se da bi najveći Karamarkov uspjeh, ironijom sudbine, mogao biti njegov nedavni neuspjeh. Uhićenje Josipa Boljkovca, prvo hapšenje nekog partizana u Hrvatskoj zbog sumnji u zločine počinjene nakon Drugoga svjetskog rata, osjetan je politički kapital. Gledano, dakako, iz kuta HDZ-ove desnice.
Hoće li odvesti HDZ predaleko od centra da bi osvojio vlast?
No, neće li Karamarko, pobijedi li, odvući HDZ previše desno? Suviše daleko od centra, da bi osvojio vlast? U centru je velika gužva, tamo su se već smjestili izborni pobjednici, čiji je ekonomski program liberalni, a to s ljevicom nema ama baš nikakve veze. Ni jako lijeva ni jako desna stranka u Hrvatskoj ne mogu lako računati na parlamentarnu većinu. Ako bi HDZ postao hrvatska verzija mađarskog Jobbika, mogao bi se na dulji rok pozdraviti s ikakvom perspektivom.
Možda Karamarko i nema na umu takav program, no detalje je od njega teško čuti. Ne treba smetnuti s uma da je godinama bez konflikata radio i s Boljkovcem i sa Stjepanom Mesićem. Možda, ako pobijedi, samo okrene ploču...
