Svaka nerođena hrvatska beba danas duguje 9000 eura - oko 70.000 kuna. Treba to zaraditi. No, predsjednik HDZ-a samo govori o Žikinom kolu, o Kumrovcu, o ćirilici...
Zadnjih tjedana Tomislav Karamarko predvodi vrlo popularnu političku akciju, borbu protiv ćirilice u Vukovaru. Pa ipak, gotovo je sigurno da će za mjesec dana baš on opet biti najnepopularniji političar u Hrvatskoj.
Fenomen je zanimljiv i traži objašnjenje. Karamarko, naime, protiv sebe ima jednu od najnesposobnijih vlada ikad, kabinet je pun ljudi kojima je politika prvi, dosad jedini, a kako su krenuli, možda i zadnji posao. Šef HDZ-a nema nikakve odgovornosti za stanje u zemlji, pa bi vještom kritikom, kao Ivo Josipović, morao biti među najomiljenijim političarima u državi. No, dok Josipović "kibicira" unaprijed, gledajući, makar teoretski, u budućnost, Karamarku, čini se, nitko nije javio da su dva minula rata u Hrvatskoj završena, i da je stalni pogled u retrovizor većini ljudi u ovoj zemlji postao odbojan. Idejni ratovi vode se danas na internetu, politička arena zahtijeva ekonomske reformatore i moralne ljude, koji će zemlju "mrtvih kapitala" konačno pretvoriti u mjesto dostojno življenja.
Karamarku, čini se, nitko nije javio da su dva minula rata u Hrvatskoj završena, i da je stalni pogled u retrovizor većini ljudi postao odbojan
Svaka nerođena hrvatska beba danas duguje 9000 eura - oko 70.000 kuna. Treba to zaraditi. Oko 130.000 Hrvata duguje goleme iznose kredita u švicarskim francima. Preko 370.000 ljudi je na burzi, a brojka će dosegnuti, možda, prvu godinu Račanova mandata kada je vojska s burze imala 419 tisuća ljudi. No, otkako je izabran na čelno mjesto, Karamarko o tim problemima nije ni guknuo. On govori o peronospori, o Žikinom kolu, o Kumrovcu, o ćirilici. Njegova politička artikulacija nije ništa bolja od prosječnog navijača nogometne reprezentacije, koji s tribina viče: "Mi - Hrvati!!"
Njegova politička artikulacija nije ništa bolja od prosječnog navijača
I to je sve. To je zgodna navijačka parola - ali to nije politički program današnjice. S tim se ne diže BDP. Naročito, to nije program koji bi zemlju mogao izvući iz krize. Povrh toga se šef HDZ-a čvrsto pozicionirao u krilu crkve, što na prvi pogled može zvučati vrlo "nacionalno" - ali, od Ante Starčevića, preko Radića i Mačeka, do Franje Tuđmana - niti jedna stožerna nacionalna stranka nije bila tako klerikalno obojena i tako desno pozicionirana. Prva trojica su, štoviše, bili protivnici Crkve i klera. Svemu ovomu valja dodati i činjenicu da je Karamarko bivši šef tajne policije, njegova desna ruka Milijan Brkić također je policajac, što bi bilo previše čak i za Kremlj...
Karamarko nije sasvim lišen šansi da opet osvoji vlast. U tom postupku od silne mu pomoći može biti čovjek po imenu Zoran Milanović
Karamarkovi ljudi objašnjavaju da je ova politika privremena. To je prva faza konsolidacije HDZ-a, gdje se pokušavaju iznova mobilizirati poljuljani simpatizeri s desnice, dok će u idućoj fazi doći na red ekonomska pitanja... Ali, s kojim ljudima? Ekonomska kriza nije redarstveno pitanje i ne može se riješiti privođenjem ili kaznenim procesom.
Ipak, Karamarko nije sasvim lišen šansi da opet osvoji vlast. U tom postupku od silne mu pomoći može biti čovjek po imenu Zoran Milanović, kojega također na vlast nije dovela čudesna politička sposobnost, već bijes masa protiv HDZ-a i odluka "idemo glasovati protiv, pa kako bude, bude..."
