Pitaju se novinari "što bi Slavko Linić napravio" da je ostao u Vladi. Vjerojatno isto ono što sada tjera njegova nasljednika da panično spašava državne financije.
Ovo pitanje hrvatski novinari sve češće postavljaju bivšem ministru financija i bivšem dužnosniku SDP-a, trenutno uživljenog u ulozi neovisnog eksperta i beskompromisnog "zviždača".
Što bi napravio s rebalansom, što bi napravio s porezima, što bi napravio s deficitom, što bi napravio s PDV-om, što bi napravio s turizmom...
Linić dijeli lekcije, upozorava na propuste, predlaže spasonosne mjere.
Baš kao da prije samo tri mjeseca sve to nije sam radio. Odnosno, trebao je raditi. Odnosno, loše je radio. Odnosno, šutio je o tome što je sve trebao raditi, a nisu mu dali.
I pritom je iz dna duše prezirao one koji su mu dijelili lekcije.
Lekcije Lalovcu
A evo, sad on govori ministru Borisu Lalovcu da bi trebao uvesti nove poreze, govori mu kako nema više mjesta za rezove, govori mu kako bi deficit proračuna mogao biti čak i veći od planiranog. Veći od onoga što je upravo on kao ministar financija isplanirao.
Linić koristi svaku priliku kako bi u medijima optužio premijera Milanovića da svojom neodlučnošću ili služenjem specijalnim interesima blokira reforme. Ili kako bi optužio koalicijske partnere da blokiraju uvođenje novih poreza, a premijer im u tome pomaže.
Ali ne govori o tome kako je sve ovo sa čime se Lalovac sada bori zapravo njegova ostavština.
Pad prihoda od PDV-a, loša procjena prihoda od PDV-a, uzastopno probijanje proračuna od strane brojnih ministarstava koje Linić nije uspijevao kontrolirati, beskrajni rebalansi proračuna, rast deficita, rast zaduživanja, izbjegavanje rezanja plaća u javnom sektoru kao dio procedure prekomjernog deficita, sve je to dio slike državnih financija kakvu je ostavio bivši ministar Linić.
Sada šalje poruku Lalovcu da se bez uvođenja novih poreza ne može spasiti proračun, iako ni on sam u svom mandatu nije uspijevao uvesti predložene poreze na nekretnine i štednju.
Zato bi pitanje "što bi Linić napravio" trebalo preformulirati u pitanje "zašto Linić to nije napravio". Skupa s onim "zašto je napravio sve to".
Rezultat njegova mandata
Stanje državnih financija, ovakvo kakvo je, dakle loše i pred raspadom, rezultat je mandata Slavka Linića.
On je kao ministar imao apsolutnu slobodu raditi što god želi, jer se nezainteresirani premijer, o čemu Linić tek sada govori, nije želio miješati ni u svoj, a kamoli u Linićev posao. Drugo je pitanje što je tu slobodu uglavnom koristio za pomaganje prijateljima u predstečajnim nagodbama, zbog čega je i najuren iz Vlade.
Mnogi su ministra Linića upozoravali da vodi lošu poreznu politiku koja je rezultirala padom prihoda, da radi nerealne projekcije proračuna, da stalnim izmjenama poreznih stopa zbunjuje građane i obeshrabruje poduzetnike, da provodi represiju među malim, a štedi velike dužnike, da je Poreznu upravu pretvorio u svoj privatni represivni aparat, kao i da pruža preveliku slobodu SDP-ovim ministrima u trošenju proračunskog novca.
Istina, Linić se zalagao za uvođenje novih poreza i pri tome naišao na odlučni otpor Vlade i koalicije, ali tim više je bespredmetno da sada poručuje Lalovcu kako mora uvesti nove poreze.
Kao da nije prije samo tri mjeseca bio u njegovoj koži.
Nema pomoći
Ustvari, da malo karikiramo, ovo što sada radi Linić neodoljivo podsjeća na vozača formule jedan koji se u svakoj utrci zabio u zid, a onda krenuo dijeliti savjete drugim vozačima kako trebaju proći zavoj.
On ga nije prošao, pa kako onda može biti drugima od pomoći.
U tu kategoriju spadaju i njegovi napadi na samog Milanovića. O svim njegovim manama, o unutarnjim blokadama, lijenosti, neodlučnosti, indolentnosti, trebao je u progovoriti prije nego što ga je taj isti premijer najurio iz Vlade.
Ako mu je, kako sada kaže, toliko stalo do uspjeha Vlade i rejtinga SDP-a.
Pa kad se već danas neki pitaju "što bi Linić napravio", mogli bi se usput zapitati i što bi napravio da je ostao u Vladi. Da mu nisu oduzete predstečajne nagodbe. Da mu nisu dirnuli u Šegona. Da ga nije premijer proglasio kriminalcem.
Napravio bi sve ono što smo već vidjeli.
Sve ono što njegova nasljednika Borisa Lalovca tjera na panično spašavanje državnih financija od kolapsa.
