Kolinda Grabar Kitarović odradila je u Westinu svoj zadatak kako se to od nje i očekivalo. Ali svejedno ostaje pitanje je li uvjerljiva onima na čije glasove računa.
Prilično je neugodno kad se na promociji predsjedničkog programa potkrade navijačka pjesma "Malo nas je, al nas ima", koja počinje ovim stihovima: "Niko Pulić, Luka Rajić, Ilko Čulić, Đuka Čaić, Nightmare Stage i Hladno pivo, Šokota, SANADER IVO".
Ali dobro, ipak se ovdje radilo o predizbornom skupu bivše Sanaderove ministrice vanjskih poslova, pa na to možemo gledati kao na frojdovsku omašku.
Zajedno s oduševljenim Božidarom Kalmetom u prvom redu.
Svejedno, Kolinda Grabar Kitarović odradila je danas u Westinu svoj zadatak štreberski kako se to od nje i očekivalo.
U krcatu dvoranu ušetala je kao izazivačica u boks meču, s visoko podignutom tablom iznad glave. Pozicionirala se odmah slijeva bisti dr. Franje Tuđmana, onog kojeg se gore spomenuti Sanader javno odrekao, ritualno se naklonila "poštovanom predsjedniku stranke Tomislavu Karamarku" i par puta živahno uzviknula "Idemo mladež!"...
Visoko stisnuta šaka
Spuštala je glas kad je tepala, dizala ga kad je prijetila, udarala je predsjednika Josipovića tamo gdje je trebalo, udarala po Vladi kada god je trebalo, prijetila je čak i da će udarati šakom o stol, pa onda čak i stisnula šaku. U skladu sa scenarijem.
A svoj jednosatni govor obilježila je frazom: "Snažno ću se zalagati". Koja se samo u jednom dramatičnom trenutku pretvorila u "Neizmjerno ću se zalagati". Tekstopiscima je očito uzmanjkalo inspiracije. Jer, cijeli govor bio je uokviren mehaničkim, gotovo robotiziranim misaonim sklopovima tipa: "Zemlja se nalazi u stanju pesimizma i malodušja. Dosta je bilo pesimizma i malodušja!".
Uz još malo stisnute šake.
Međutim, Kolindi Grabar Kitarović trebalo je samo pet minuta da udari po Ivi Josipoviću. A udarala ga je, i to dobrim dijelom, upravo s pozicija njegovih razočaranih birača. Kritizirala ga je zbog toga što nema stav i nema hrabrosti, optužila ga da kalkulira, da je neodlučan i pasivan, te da služi eliti, umjesto građanima.
"Da je Ivo Josipović pravi predsjednik, on bi odavno zagrmio protiv ove nesposobne Vlade!", odlučno je zagrmjela Kolinda.
I trgnula publiku iz laganog drijemeža.
Nema Jugoslavena
Samo u par navrata udarila ga je na svjetonazorskim pitanjima, što je upravo ono što njezini birači od nje očekuju. Jugoslavene, pak, nije spomenula ni jednom.
Cijeli govor, zajedno s predizbornim skupom, bio je previše ispeglan da bi bio zanosan, kako to već znaju biti hadezeovi skupovi, kandidatkinja je bila previše mlaka i neuvjerljiva, čak i kad je baratala pogođenim tezama i porukama.
Najveći aplauz, posve očekivano, pobrala je svojom najavom da će rehabilitirati umirovljene generale, iako ni ovom prilikom nije objasnila hoće li ta rehabilitacija obuhvatiti pokojnog Ivana Koradu i osuđenog Mirka Norca.
Ostala je zakačena za obećanje da će sazivati sjednice Vlade, ovoga puta dodala je i obećanje da će zatražiti čak i izvanredne izbore, premda je baš ništa ne sprječava da to učini upravo sada. A obećala je i kako će se kao predsjednica "suprotstavljati zlouporabi represivnog aparata i tajnih službi".
Što je bilo posebno zanimljivo, s obzirom na činjenicu da je u prvom redu sjedio potencijalni premijer i bivši (a možda i budući) gospodar policije i tajnih službi, u čijem je ministarskom mandatu ravnatelj policije diktirao kaznene prijave protiv SDP-ovaca.
Promjena vlasti
Sve ove Kolindine najave trebalo bi stoga više promatrati u svjetlu očekivane promjene vlasti, nego u potrošenom, prvoloptaškom i često ne baš previše uvjerljivom prozivanju Milanovićeve vlade.
Kao što bi, s druge strane, trebalo upitati Karamarka što je mislio o najavi svoje kandidatkinje kako ona "neće biti predsjednica ni jedne političke stranke i neće funkcionirati na ničiji daljinski upravljač ". Je li bio ponosan ili zabrinut? Ili apsolutno ravnodušan?
Kako se, uostalom, i držao tijekom cijele manifestacije.
A Kitarović je ostala vjerna i svom obećanju o uvođenju isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu, budući da zbog sadašnjeg ZERP-a navodno godišnje ostajemo bez 135 milijuna dolara. Ali opet nije objasnila što ju je spriječilo da se za to založi 2007. godine kad je obnašala dužnost ministrice vanjskih poslova u Sanaderovoj vladi.
Kad se njezin premijer, preko njezina državnog tajnika, pismeno obvezao Europskoj uniji kako Hrvatska neće uvoditi isključivi gospodarski pojas.
Sterilno i namješteno
Sve to će Kitarović također imati prilike dodatno objasniti u predizbornoj kampanji koja je danas za nju i službeno započela.
Uglavnom, skup u Westinu bio je ispeglan i dotjeran, namješten i sterilan, potpuno u skladu s imidžem kandidatkinje koja se predstavljala.
Još uvijek nije u potpunosti jasno kome se Kitarović zapravo obraća, je li dovoljno uvjerljiva onima na čije glasove računa, je li promislila što će sa svim tim silnim obećanjima, odnosno ne zvuče li ta njezina obećanja šuplje kao i Josipovićeva Nova pravednost koju je (s pravom) ismijala.
Ako ništa drugo, zasad se može osloniti na završne riječi moderatora ceremonije Olivera Mlakara koji se pohvalio da je do sada uvijek vodio pobjedničke skupove HDZ-a.
Što znači da ne može Kolinda biti toliko loša, koliko on može biti sretan.
