Ako pak procijenim da je raspoložen(a) za šalu, reći ću – Iznenadite me, he he, makar to značilo i to da će mi donijeti ono što se najslabije prodaje. Ako naručim ćevape s kajmakom, ali ima samo ajvara, nema beda, daj šta imaš, mogu i s Nutellom ako ti je tako lakše.

Napojnicu me je sram ne ostaviti, iako sam student, jer se situacija počela etiketirati tako da onaj tko ne ostavi napojnicu konobaru, postaje državni neprijatelj broj jedan pa eto, ispalim i to, da smo živi i zdravi. Kad bih radila u trgovini, najveća napojnica bila bi eventualno 10 lipa od svakog 20. kupca i nikada nikome od nas nije palo na pamet to brojiti i zbog toga prozivati te ljude po društvenim mrežama i zahtijevati da nam svaki posjetitelj ostavi eto, kažu konobari, malo je i 10 kn.

Kad se vrate u Zagreb, ostave li onda ti isti konobari kolegama konobarima napojnicu od 50 kn? Ostave li ju teti na šalteru, čovjeku za pultom, radniku koji im mjesec dana premjerava kuhinju po mjeri? SVI oni rade s tim istim teškim ljudima koji dođu u kafić jer ti isti odlaze i na druga mjesta s jednakom dozom odgoja ili neodgoja, čime se već može svatko od njih pohvaliti. Odlaze i teti na šalter i teti u dućan i doktoru. I svima njima ti isti dobace i – dobra siii malaaaaa hehe i posvađaju se, i pijani su, i bi i ne bi, a nije bilo jabuke, a jel nemate vodu s nekom boljom porukom dajte pogledajte u skladištu, ma s mužem sam se posvađala, ma otišo mi sin u Njemačku, a jesi ti to smršavila, a jesi se ti to udebljala, a koja je šifra za WiFI i zašto nema?

Pa opet nitko od njih ne prosi kao pojedinci napojnice očajnički po internetu, nikom od njih posao se ne vrti oko te iste napojnice jer je napojnica riječ koja u svim zanimanjima osim u konobarskima postoji samo u Anićevom rječniku, a čak ni ondje ne stoji da se mora ostavljati samo konobarima, a drugima ne.

Što se mene tiče, ajmo ostavit napojnice baš svima da svijet bude lopta šarena, a ljude kad pitaš kako su se obogatili, da im odgovor bude – od napojnica. Al vjerujem da oni konobari koji se više usredotoče na kvalitetu usluge, a manje na vječno brojanje bakšiša po internetu, imaju i više bakšiša u džepu jer gosti im takve stvari iščitaju s čela. Možda je samo u tome tajna.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Katarina Marjanović, autorica bloga i kolumnistica, vječna kreativka i zaljubljenica u lijepe riječi. Moje misli, fotografije i emocije možete pratiti na Instagramu, Facebooku i blogu.