U nedjelju agonija završava. Ili možda nova nada započinje? Predsjednička kampanja u prvom krugu danas konačno završava. A građani se, nakon ovog mučenja, mogu pitati ima li smisla izaći na izbore.
Napokon smo i to dočekali: kraj kampanje i predsjedničke izbore u nedjelju. Za neke, bit će to novi početak. Za druge, kraj agonije.
Na što se predsjednička kampanja uopće svela?
1. "Oba su pala i oba će pasti"?
Pod tim sloganom šatoraša u Savskoj vodili su se prošli predsjednički izbori. Rušenje Ive Josipovića s Pantovčaka trebalo je voditi rušenju Zorana Milanovića iz Banskih dvora. Tako je i bilo.
Sličan slogan može se primijeniti i na ove predsjedničke izbore. Ali s malo drugačijom konotacijom.
Rušenje Kolinde Grabar Kitarović trebalo bi voditi prema rušenju Andreja Plenkovića, ali ne samo na parlamentarnim izborima, već i prije toga, na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.
Drugim riječima, nedjeljni izbori bitka su za rušenje HDZ-a, kao i za preuzimanje HDZ-a.
Zoran Milanović trebao bi otvoriti put dolasku ljevice i SDP-a na vlast, što je pomalo paradoksalno ako se ima na umu činjenica da Milanovićevi ljudi, suradnici i ministri, u Saboru drže HDZ na vlasti. Miroslav Škoro trebao bi, pak, ohrabriti stranačke frakcije u detroniziranju Plenkovića u HDZ-u.
A da se na ovim izborima opet sve vrti oko HDZ-a svjedoči i činjenica da malo koji kandidat nije imao neke bliske veze s HDZ-om: Nedjeljko Babić je bio član 1990. godine, Ivan Pernar također, Miroslav Škoro nešto kasnije, Milanović je dobio posao u HDZ-ovu ministarstvu, Mislav Kolakušić trebao je biti Karamarkov ministar, Dejan Kovač kandidat je stranke koja godinama koalira s HDZ-om...
Čini se da ni rušenje HDZ-a nije ono što je nekad bilo.
Ili, kako god okrenuli, nekako se uvijek bira HDZ.
2. "Bez oduševljenja, molim"
Predsjednički izbori trebali su, barem u teoriji, donijeti novo uzbuđenje na političkoj sceni i probuditi entuzijazam kod birača.
Nažalost, u prvom krugu to nije bio slučaj. Kolindin skup u Ciboni više je podsjećao na karmine, nego na motivacijski skup. Milanović više nikoga ne može oduševiti. Škoro je na sučeljavanju izgledao kao da ne može motivirati samoga sebe, a kamoli birače. Kolakušić se ispuhuje poput pilates lopte. Dalia Orešković i Dejan Kovač nikad nisu ni bili kandidati koji dižu publiku na noge. Pernar je jedva skupio potpise. Đapić je prenapuhan.
U društvu već godinama bubri nezadovoljstvo i frustracija prema političkoj kasti, strankama i kandidatima. Nažalost, ni ova kampanja, uz par izuzetaka, nije pomogla u razbijanju tog nezadovoljstva. Ako ništa, mogla je samo dodatno pojačati gađenje.
3. "Vratimo dignitet funkciji"
Vraćanje digniteta funkciji predsjednika države logičan je i posve očekivan slogan mnogih izazivača Kolinde Grabar Kitarović. Logičan nakon svega što je predsjednica činila u proteklih pet godina na Pantovčaku. Popisu gafova, nepodopština i skandala naprosto nema kraja: od selfija pred Bijelom kućom i kartonske Kolinde na Pantovčaku, preko druženja s osuđenicima i optuženicima, čak i odavanja počasti ratnim zločincima, pa do udara na institucije, tajne službe, politiku, kao i atakiranja na gole nogometaše...
Kolinda je koristila funkciju za vlastitu promociju, a ne promociju države, pa se nameće zaključak da njezina smjena s Pantovčaka otvara put prema spašavanju i funkcije i države. No je li to baš tako?
Za koga bi se od protukandidata, naročito onih izglednih, moglo staviti ruku u vatru da će vratiti dignitet funkciji? Milanović kojega se hvali da se na sučeljavanju "uspio kontrolirati"? Škoro sa svojom bulumentom ekstremista i radikala? Diktator Kolakušić? Klaun Pernar? Ili onih par centrista koji nemaju baš nikakve šanse?
Kolinda je olako srušila dignitet funkcije. Oporavak neće biti baš tako jednostavan.
4."Vratimo dignitet državi"
Mnogo važniji zadatak od vraćanja digniteta funkciji predsjednika države jest povratak digniteta državi i društvu. Kampanja je, međutim, dodatno razrušila i osakatila političku scenu, ali i pogazila društvene vrijednosti, uzuse, etiku i moral. Gledali smo huškanje protiv Srba i migranata, slavljenje i pomilovanje ratnih zločinaca, pjevanje osuđenicima za korupciju, poigravanje s institucijama, omalovažavanje zakona i Ustava, udaranje na niske strasti birača, kao i udaranje ispod pojasa konkurenata.
Bio je to čisti užas.
To su ljudi koji bi trebali popraviti ovo društvo.
5. "Zašto glasamo? Ili za što glasamo?"
Kažu da predsjednički izbori nisu bitni, kao što nije bitna funkcija s ovakvim ovlastima. Ipak, čak 11 kandidata grozničavo se otima za tu funkciju, među njima čak i onaj koji je izjavio da se nikad ne bi kandidirao, a u državi se već pola godine stvara atmosfera izvanrednog stanja oko tih izbora.
Jesu li oni važniji za građane ili za same kandidate? Ovo je dijelom retoričko pitanje.
Ova kampanja trebala je popraviti sliku o hrvatskoj politici. Nije uspjela. Ovi kandidati trebali bi popraviti sliku predsjedničke funkcije. Teško da će uspjeti. Zašto se onda uzbuđujemo oko toga?
