Počelo je s Karamarkovih pet točaka od kojih nije nabrojao više od tri. Da bi na konzultacijama odbio otkriti s koliko potpisa dolazi. Sigurno je u igri bio veliki broj.
"Umjesto 4 manje 1 jednako 5, možemo pisati 4 - 1 = 5. To čitamo: četiri manje jedan jednako pet".
Tako stoji u udžbeniku matematike za prvi razred osnovne škole, nad kojim se ovih dana jedni zgražaju, a drugi izruguju po društvenim mrežama.
A ni jedni ni drugi ne shvaćaju kako je to zapravo tek prva lekcija (post)izborne matematike na hrvatski način.
Gledamo to već danima. To krivo zbrajanje i oduzimanje.
Počelo je s Tomislavom Karamarkom i njegovih pet točaka izbornog programa, od kojih nije uspio dogurati dalje od treće. Da bi na konzultacijama na Pantovčaku odbio novinarima otkriti s koliko potpisa dolazi kod predsjednice države.
Jer, sigurno je bila riječ o velikoj brojci.
Onda smo dobili Dragu Prgometa koji je potiho gurao priču kako kontrolira čak jedanaest zastupnika Mosta. Da bi na koncu završio na njih jedva troje.
Tri frtalja
Potom se Zoran Milanović primio zbrajanja potpisa. Najprije je dogurao do 70, pa na Pantovčak krenuo sa 67 potpisa, da bi negdje putem izgubio Mirka Raškovića i tako zaglavio na 66.
A ni Stipe Petrina se nije proslavio. Neki dan kaže kako "čak 75 zastupnika Mosta želi koalirati sa SDP-om", a danas veli da ih je "HDZ kupio pedeset posto".
A Mostovih 19 minus četiri jednako je HDZ-ovih 76. Plus Milan Bandić.
Kao da su oni pisali udžbenike iz matematike.
I nije to sve: Milanović nudi Petrovu mjesto predsjednika Hrvatskog sabora s glasovima koalicije Hrvatska raste i Mosta, a onda se on predomisli i kaže da predsjednika može predložiti trećina zastupnika. A izabrati natpolovična većina natpolovično prisutnih.
Kvragu, ako se ovako nastavi još ćemo algoritmima i diferencijalima doći do toga da će Radimir Čačić postati premijer.
Nema sumnje da je on sam došao do jedne takve računice. Ipak je on inženjer.
Što manje, to više
Zato je posve normalno, dapače i pohvalno, što se hrvatske prvoškolce uči onoj pravoj matematici, onoj koja ih čeka u stvarnom životu. Oduzimanjem se dobiva više nego zbrajanjem, a tako nekako stoji i u brojnim reformama Mosta. Rezanjem do blagostanja.
Ili recimo, imamo i ovakav primjer. Neke zastupnice Mosta ovih dana govore kako im Milanović, osobno ili preko posrednika, nudi mjesto u izvršnoj vlasti u zamjenu za podršku pri sastavljanju Vlade. Kad bi one na to pristale, potpisale za SDP i otišle u Vladu ili neku drugu izvršnu funkciju, na njihova mjesta Božo Petrov postavio bi svoje ljude.
I SDP bi tako izgubio skupo kupljenu većinu u Hrvatskom saboru.
To se zove matematika iz udžbenika.
Kao i ona: HDZ plus Most minus Karamarko jednako blagostanje. Ili SDP plus Most minus 12 plus šest minus dva plus dva jednako - pobjeda.
Plus minus jedan
Uostalom, ovo je politička scena na kojoj se kao pravi pobjednik postavlja onaj s pet puta manje glasova, gubitnik je onaj koji dobije relativno najviše glasova, a onaj koji je izgubio nađe još tri zastupnika koji kažu da je pobijedio.
A zapravo, najbolje bi bilo da se cijela ova matematika kojom nas ubijaju već tjednima svede na pravedan omjer 75:75 - plus Ivan Vilibor Sinčić.
Pa da bude "drži gaće".
Na kraju, kad se sve ovo zbroji i oduzme, prava je šteta što se među svim onim reformskim točkama u procesu pristupanja Republike Hrvatske udruzi Most nije našla i ona o izbornoj matematici s početka. Četiri manje jedan jednako pet.
Još samo da pronađemo onog jednog koji će otpasti, a mi profitirati.
