"Plenkovićeva Vlada je najgora Vlada od samostalnosti Hrvatske! Splet sukoba interesa, nesposobnosti, mutnih poslova, oportunizma i neodgovornosti je jednostavno strašan", napisao je jutros Gordan Maras
Poslao je hrvatskim građanima preko Facebooka "jednu misao za koju je siguran da je točna".
"Plenkovićeva Vlada je najgora Vlada od samostalnosti Hrvatske! Splet sukoba interesa, nesposobnosti, mutnih poslova, oportunizma i neodgovornosti je jednostavno strašan", napisao je SDP-ov zastupnik.
Nije mu čak bila najgora ona Vlada u kojoj je on bio ministar. Znači, radi se o ozbiljnom prosvjetljenju.
N1 je potom uz tu vijest objavio i brzinsku anketicu u kojoj je 86 posto ljudi dalo za pravo Marasu, što je čak i više od onih 75 posto građana na koje se Maras pozvao u svom statusu, a koji misle da Hrvatska ide u krivom smjeru.
Dakle, situacija je ozbiljna i nakon ovog Marasova jutarnjeg statusa ništa više neće biti isto.
Međutim, to će trajati samo do nekog novog Facebook statusa.
Jer, prije nego što uđemo u procjenjivanje koja Vlada je doista bila najgora, iskustvo nas navodi nas samo jedan ispravan zaključak: svaka sljedeća Vlada je ona najgora.
Ili ako baš hoćete, svaka je gora na svoj način.
Strašan splet i koloplet
Jedna je korumpirana, druga nesposobna, pa i korumpirana, treća je nesposobna, korumpirana, blokirana, četvrta je sve to pa još gore. Maras je u pravu: u Plenkovićevoj vladi doista se može naći splet sukoba interesa, nesposobnosti, mutnih poslova, oportunizma i neodgovornosti.
I može se doista u ovom trenutku zaključiti, kako je to i on učinio, da je taj splet "strašan".
Ali u svoje doba i njegova Vlada je glasila kao najgora. Promijenila je devet ministara, mnoge zbog sukoba interesa i afera, a one koje nije smijenila bili su još gori. Iz te Vlade jedan potpredsjednik je otišao u zatvor, gdje je skoro otišao i onaj drugi, pa je premijersku ulogu bio prisiljen preuzeti onaj kojemu se to najmanje dalo.
Kolo su vodili ministri bez znanja i iskustva, odustajalo se od projekata, pisali se lex Perkovići i lex Komadine, panično skrivali novi Audiji u garažama (da, Maras, i tebe to ide), štancale afere i skandali koji ne bi bili ni tako strašni da se premijer nije istodobno zaklinjao na "bundesligaške standarde". Uz konstantno trvenje koalicijskih partnera, SDP-a i HNS-a.
Bio je to, ukratko, hodajući debakl od Vlade.
Vlade koja je ipak uspjela na koncu nešto učiniti. U skladu s parolom njezina premijera: "Čak i ako ne radimo ništa, nešto će se dogoditi".
Dogodilo se još gore
I dogodilo se. Iza te Vlade ostao je Tomislav Karamarko, HDZ, Most, Kolinda Grabar Kitarović, referendum o braku, srušeni spolni odgoj i nikad uvedeni građanski odgoj.
Za trajanja te Marasove vlade, uspjela se malo popraviti čak i reputacija one Kosoričine vlade koja se mnogima počela činiti sposobnijom i fokusiranijom, a da iza Sanadera nije ostala spaljena zemlja vjerojatno bi i danas netko u očaju zavapio "Ćaća se vraća".
I naravno, ono što se dogodilo poslije Milanovića i Marasa bila je još teža katastrofa.
Onaj komični Tim Orešković sa svojim "građevinama", Karamarko i Petrov sa svojim svađama, Zdravko Marić kao premijer u sjeni , pa Crnoja, pa Hasanbegović...
A sada je još uvijek na snazi Andrej Plenković čija je Vlada, barem za Marasa, još gora od Oreškovićeve. Iako je ona ekipa visoko podigla letvicu.
Iz zla u gore
Tako to kod nas ide. Ono što slijedi obično je još gore od onog što imamo sada. Jasno, po različitim i prilično subjektivnim mjerilima: Milanovićeva ekipa nije bila zločinačkog karaktera kao Sanaderova, ali imala je i ona svog Slavka Linića, pa Zmajlovića, pa Jakovinu, pa Vrdoljaka...
Oreškovićeva Vlada je bila očajna, ali Plenkovićeva je zlokobnija zbog toga što se skriva iza umivenog lica svog premijera i probušenog imidža vjerodostojnosti. Nekad je opsjena gora od otvorene prevare. Svakako opasnija.
I da, Maras je u pravu, zajedno s onih 75 posto građana koji misle da je ova Vlada, druga u godinu dana koja se nalazi na rubu propasti, najgora koju smo ikada imali.
Samo, je li pad mjerilo neuspjeha? Tko zna, možda bi nam Sanaderova ostala u boljem sjećanju da nije opstala šest, a uz Kosor punih osam godina. Imali bi manje godina za pljačku.
Je li možda izbacivanje ministara mjerilo neuspjeha? Plenković nije izbacio nijednog kojeg je trebao, već četvoricu koju (možda) nije trebao. Milanović ih je izbacio devetoro. Nekada je izbacivanje znak snage, a ne slabosti.
Teroriziranje Hrvatske
Imao je Milanović svoj rat s Linićem, optužbe za korupciju, porezne prevare, optužbe za političku zaštitu svog brata, pa onda rat oko Ine i slične stvari. Plenković ima sve to i još više.
Dakle, svaki puta je sve gore.
Plenković ima HOS-ovu tablu koje se ne želi riješiti, a Milanović je imao stožeraše i šatoraše kojih se nije želio ili znao ili mogao riješiti i koji su nekažnjeno, pa i neometano terorizirali Hrvatsku.
Ipak, jedna misao, što bi rekao Maras, vjerojatno je točna: HDZ je pokazao da može biti jednako opasan i na vlasti i u opoziciji, a SDP je pokazao da može biti jednako kilav i dok je na vlasti i dok je u opoziciji.
Zato svaka čast Marasu na njegovu prosvjetljenju. Nije lako u ovakvoj državi proglasiti najgoru Vladu u povijesti. Konkurencija je nesmiljena.
