Prije dvije godine Milanović je priznao da su mu Emil Tedeschi i Boris Vujčić stari prijatelji. Danas je na press konferenciji izjavio kako on "nema prijatelja u politici".
U lipnju 2012. godine, kad su ga mediji uhvatili u luksuznom ljetnikovcu Emila Tedeschija, premijer Zoran Milanović odlučno je ustao u zaštitu svoje privatnosti. “Emil Tedeschi je moj prijatelj. Nije donator stranke. Da je, mi sigurno ne bismo bili u prijateljskim odnosima".
Kad se otkrilo da je u ljetnikovcu s njima bio i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, premijer je pojasnio: "To je moje društvo, ali to nije moj klan, nije moja klika, što je velika razlika".
Otada se premijer pojavljivao sa svojim utjecajnim prijateljima na javnim mjestima, u diskotekama i na božićnim partyjima, a to svoje druženje Milanović je opravdavao time da se s tim ljudima zna od djetinjstva, te da "javnost ne treba biti briga s kime se on druži i gdje spava".
Međutim, na današnjoj press konferenciji izjavio je nešto posve suprotno. "U politici nemam prijatelja, pogotovo kad je riječ o novcu. Ni rođeni brat mi nije prijatelj".
Time je htio ponovno ukoriti svog ministra Slavka Linića koji je nedavno rekao da se neće odreći prijatelja Joze Kalema nakon što je DORH podigao optužni prijedlog zbog prevare teške 103 milijuna kuna. "Ako imam prijatelja i DORH podigne optužnicu, ja se kao predsjednik Vlade moram zaštititi, a moram zaštititi i Vladu zaštititi od toga", kazao je premijer.
Nije rekao što bi učinio da se njegovi prijatelji Tedeschi ili Vujčić nađu na udaru zakona. Svečano bi se odrekao njihova prijateljstva?
Niti je rekao što bi Linić sad trebao učiniti s dugogodišnjim prijateljem. Čija optužnica bi, kako je i sam priznao, mogla pasti na sudu.
Osim što je Liniću prije koji dan poručio da "pogleda prijatelja u oči i upita ga je li istina".
Nije baš jasno zbog čega ga "nije pogledao u oči" i sve to mu rekao na sjednici Vlade koja je prethodila press konferenciji, nego je požurio pred novinare kako bi oni prenijeli premijerovu poruku ministru financija, ali svojom tvrdnjom kako "nema prijatelja" te kako mu "ni brat nije prijatelj" ponovno zbunio javnost.
Prijatelji ili rodbina
Tko smije imati prijatelje, a tko ne smije? Premijer se smije družiti sa starim prijateljima, ministar financija ne smije? Jesu li Milanovićevi prijatelji uopće prijatelji ili mu poduzetnik i guverner središnje banke, semantički gledano, nisu "prijatelji u politici"? Ili mu nikad zapravo ni nisu bili prijatelji?
Što će mu brat reći na to da mu nije prijatelj? Ili mu, tehnički gledano, brat uopće nije prijatelj nego rodbina?
I zašto je, pobogu, Milanović opet imao presicu?
Ne valjda da opet prosvjetljuje hrvatske građane. Jer mu to opet nije pošlo za rukom.
U politici ne smije biti prijatelja koji koriste svoj položaj da pomažu prijateljima koje se uhvati u kriminalu i korupciji. Kao što ne smije biti prijatelja koji će preko premijera ili ministara krojiti državnu politiku, pisati zakone, lobirati za povlastice i određene mjere.
U takvim slučajevima političari se trebaju distancirati od svojih prijatelja, odnosno razgraničiti prijateljstvo od obavljanja javnog posla.
Ali Milanović nije to rekao. Milanović je rekao da "on nema prijatelja", kako bi se "zaštitio kao predsjednik Vlade" te kako bi Vladu zaštitio od toga". Je li to bila poruka Tedeschiju i Vujčiću da se od danas ne mogu više družiti s Milanovićem? I da će rođeni brat dobivati odvojene pozive na obiteljska druženja?
Ako Milanović misli zaštititi Vladu od izloženosti potencijalno neugodnoj situaciji kakva je optužnica Uskoka, onda njegova prijateljstva moraju biti transparentna. A ne, kao dosad, sakrivena "pravom na privatnost", kako je to Milanović tvrdio prije dvije godine.
Neskriveno prijateljstvo
Slavko Linić nije skrivao svoje prijateljstvo s Jozom Kalemom, što god javnost mislila o tome. Pa ako premijer ima neke spoznaje o tome da ministar financija pokušava iskoristiti svoj utjecaj da pomogne ili spasi prijatelja, onda je vrijeme da s time izađe u javnost.
Čim sa sobom riješi važnu nedoumicu, ima li prijatelje ili nema.
