Nada Murganić na jedan dan preuzet će ulogu djeteta bez roditeljske skrbi. Neka onda Kolinda preživi s 3000 kuna, neka Božinović preuzme ulogu migranata na granici, a Plenković pokuša naći posao na burzi.
Nada Murganić odlučila je postati dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Ali samo na jedan dan.
Povodom svjetskog Dana djece ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike odlučila je zamijeniti uloge i provesti dan u ulozi djeteta koje ide na udomljenje: prvo će otići u udomiteljsku obitelj, potom će je njezini udomitelji odvesti na druženje s djecom u pripremi dječje predstave, a na kraju će se primiti posla u keramičarskoj radionici.
Ministrica će tako iz prve ruke vidjeti kako funkcionira takav oblik skrbi.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Vrlo pohvalno i hvalevrijedno.
Hoće li biti korisno, tek ćemo vidjeti ili o tome možemo nagađati. (I zaključiti da je to ipak samo predstava, i to ne dječja.)
U svakom slučaju, ministrica Murganić napravila je presedan i pokazala put ostalim članovima Vlade, ali i političarima, kako će najbolje upoznati resor kojim se bave.
Kolinda s 3000 kuna
Recimo, predsjednici Republike koja je nedavno na jednom skupu priznala da ne može zamisliti kako netko preživljava s tri tisuće kuna. Zašto onda Kolinda Grabar Kitarović ne bi probala izgurati mjesec s takvom plaćom?
Ne bi to bilo ni tako strašno: troškovi prijevoza i hrane, a vjerojatno i odjeće, pali bi na predsjednički ured. A sama predsjednica ionako se hvali da je na rigoroznoj dijeti.
Bila bi to dobra vježba da se Kolinda, koja se od početka mandata željela što više približiti običnim ljudima, poistovjeti s onima koji bi za nju trebali uskoro glasati. Možda bi upalio predizborni slogan u stilu: "I ja sam pokušala preživjeti s tri tisuće kuna!". (I nisam uspjela.)
Bilo bi to svakako efektnije od njezinih dosadašnjih nastojanja da nam na vlastitom primjeru približi draži života u onoj "najrazvijenijoj zemlji na svijetu" koju nam je svojedobno obećala. Taj život na visokoj nozi.
Međutim, ne mora se ova praksa zaustaviti samo na ministrici i predsjednici.
Božinović kao migrant
Zašto ne bi, na primjer, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović na jedan dan zamijenio uloge s migrantima koji imaju posla s hrvatskom policijom na granici? I s njihovim pendrecima.
A onda, zašto ministar zdravstva Milan Kujundžić ne bi jedan dan glumio korisnika usluga u hrvatskim zdravstvenim ustanovama? Neka se naruči na važnu pretragu. Neće mu biti dovoljno ni stotinu dana da ju dočeka.
Kiretažu, srećom, može preskočiti.
Zašto ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić ne bi jedan dan glumio umirovljenika? Ali ne onog s povlaštenom mirovinom, nego onog pravog, onog friškog, onog koji ide u penziju s tisuću kuna.
Neka, primjerice, Blaženka Divjak zamijeni uloge s djecom koja ne idu na vjeronauk. Možda dobije svoju sliku koju će o toj "nevjernici" nacrtati prvašići po nalogu vjeroučiteljice.
Ili neka Andrej Plenković ode na burzu tražiti posao. Kad se već hvali padom nezaposlenosti.
Mogućnosti su razne i zapravo neiscrpne.
Culej kao Srbin
Da svi koji su glasali protiv Istanbulske konvencije jedan dan preuzmu ulogu žena, po mogućnosti zlostavljanih. Neka Stevo Culej bude Srbin, Željka Markić gej, a Ladislav Ilčić musliman.
Ili Zlatko Hasanbegović antifašist.
A mogao bi i Davor Bernardić probati biti šef oporbe.
Konstantno se trubi o tome da su se političari udaljili od svojih građana, izdvojili iz društva, promovirali se u kastu sa svim povlasticama. Ova obrnuta psihologija mogla bi im otvoriti poglede i propuhati moždane vijuge.
Nema sumnje da bi neki to doživjeli kao kaznu. Iako su upravo takvi to najviše zaslužili.
A svi ostali brzo bi se vratili u svoje limuzine, fotelje i avione. I borili se za to da što dulje ostanu u njima.
