Kolumne

Komentari 119

Nema novca za potres, koronu i bolnice. Ali zato ima za avione, INA-u, kao i sustavnu korupciju

Nema novca za potres, koronu i bolnice. Ali zato ima za avione, INA-u, kao i sustavnu korupciju

Hrvatska mora sanirati posljedice potresa u Zagrebu, kao gospodarske efekte koronavirusa. Bolnice su u dugovima. Poduzetnici na koljenima. Ali tvrde nam da su borbeni zrakoplovi, njih čak 12, sada apsolutni prioritet.

Tko kaže da ova država nema novca?

Korona nas je koštala 11 milijardi kuna iz državnog proračuna, kao i 15 posto pada BDP-a u drugom kvartalu. 

Potres u Zagrebu stajao nas je 42 milijarde eura, a cijena obnove procjenjuje se u rasponu između 11,5 i 17 milijardi eura.

Gospodarstvo je na koljenima, financije u kolapsu, povratak na lanjsko, ionako kilavo ekonomsko stanje, očekuje se tek 2024. godine. Hrvatsku se navodi među europskim zemljama koje su najteže gospodarski pogođene pandemijom, a u Hrvatskom saboru vodi se rasprava tko će platiti posljedice potresa.

Jer nitko nema novca: ni građani, ni Grad Zagreb, ni država.

I ne zaboravimo dug bolnica prema veledrogerijama od tri milijarde kuna.

I ne zaboravimo da nas korupcija, prema nekim podacima, godišnje košta 13 posto BDP-a ili osam milijardi eura.

Lete, lete, avioni

Sve to, međutim, nije prepreka da Vlada uđe u proces nabavke vojnih zrakoplova. Kao što nije prepreka da Vlada uđe u četiri godine zakašnjele pregovore o preuzimanju udjela u INA-i, poduzeću i sektoru koji, po mišljenju stručnjaka, gubi na važnosti i utjecaju. 

I kao što se sve to poklopilo s odustajanjem od teritorijalnog preustroja i ukidanja nepotrebnih općina i županija. Kao što se praktički ne dira u strukturu državnog proračuna, povlastice, uhljebe, klijentelizam... Za sve to ima novca.

Hrvatska, dakle, mora da je najbogatija država na svijetu. Koliko god bila pogođena pandemijama i prirodnim katastrofama, korupcijom i pljačkom, koliko god bila zaostala, nesposobna i nazadna, svejedno će pronaći novac za kupovinu 12 borbenih zrakoplova, za cijenu koja se još ne zna, ali se procjenjuje u milijardama.

"To je potez koji ima političku i financijsku težinu. Radi se o poslu većem od Pelješkog mosta", izjavio je jučer na N1 vojni analitičar Igor Tabak.

Tajming, međutim, nije mogao biti gori. Ali stvar je očito u prioritetima.

Što je država bez aviona?

Gospodarstvo, socijala, obnova, zapošljavanje, liječenje, životni standard, sve ono što je pogođeno zbivanjima u ovoj 2020. godini, sve ono za što se tvrdi da će se oporavljati godinama i o čemu nam ovisi egzistencija, stavljeno je u drugi plan. 

Ili makar u istu razinu kao i potrebe za nabavkom ratnih zrakoplova i ispunjavanjem starog obećanja za preuzimanje udjela u Ini. Koje će, po mnogima, biti neisplativo i preskupo.

"Kako je Zakon o obnovi Zagreba sada složen, neprovediv je jer novca nema", kazao je jučer Miroslav Škoro, da bi skoro u istom dahu podržao kupnju aviona: "Hrvatskoj apsolutno trebaju borbeni avioni". 

A što ako novca nema za sve? Koji su nam prioriteti?

"Apsolutni prioritet"

"Nabavka aviona ovoga trenutka apsolutni je prioritet", kazao je jučer SDP-ov Franko Vidović, predsjednik saborskog Odbora za obranu. "Mislim da se za određene stvari koje su od strateškog interesa za državu moraju naći novci".

Kao što se moraju naći novci i za obnovu Zagreba, i za pomoć gospodarstvu, i za pomoć građanima koji ostaju bez posla ili bez prihoda, i za pomoć bolnicama koje ostaju bez lijekova...

Ali Vlada nam govori kako za potres, koronu i ostale stvari nema novca, ali zato za avione mora biti novca. "Ako nećemo nadzirati nebo, more i tlo, postavlja se pitanje što mi doista jesmo", kaže Vidović.

A što mi doista jesmo, s razrušenim Zagrebom, razrušenom ekonomijom, razrušenim zdravstvenim sustavom, razrušenim proračunom, BDP-om? 

Gornja Volta s avionima

Za Sovjetski Savez nekad se govorilo da je "Gornja Volta s atomskim bombama". Siromašna država s velikim nuklearnim potencijalom. Hrvatska se pretvara u nešto slično: osiromašenu i devastiranu državu s 12 borbenih zrakoplova. 

Imat ćemo, kako se to lijepo voli reći, suverenitet u zraku, ali siromaštvo na terenu. 

Ili možda nećemo? Možda smo doista toliko bogata država da možemo pokriti sve te troškove. Možemo  ući u, kako reče Plenković, "kalkulirani rizik" s otvaranjem granica turistima i koronavirusu kako bismo spasili turizam od kojeg preživljavamo, samo da bismo namaknuli novac za kupovinu aviona. 

I za korupciju, i za općinske uhljebe, i za proračunske parazite, i za hobotnice, i za nove automobile i plaće i mirovine povlaštenih. A možda nešto ostane i za potres i koronu i bolnice...