Nakon nestranačke predsjednice Republike sada bismo mogli dobiti i nestranačkog predsjednika Vlade. Koji bi morao slušati predsjednika stranke koja formira Vladu.
I tako, nakon nestranačke predsjednice Republike, sada bismo mogli dobiti i nestranačkog predsjednika Vlade.
Kolinda Grabar Kitarović se nakon pobjede na predsjedničkim izborima, u skladu s odredbama Ustava, ispisala iz HDZ-a koji ju je kandidirao, a HDZ je sada, u skladu s odredbama Bože Petrova, navodno spreman razgovarati o nestranačkom premijeru.
Kome onda više trebaju stranke?
Još da na mjesto predsjednika Hrvatskog sabora bude izabran čelnik stranke od tri člana i stvari će konačno sjesti na svoje mjesto.
"Možemo razgovarati o nestranačkom premijeru", izjavio je danas Tomislav Karamarko nakon višesatne sjednice Predsjedništva HDZ-a.
U skladu s time, tijekom dana iz HDZ-a je u javnost plasirano ime Tomislava Ćorića, ekonomskog stručnjaka koji je kreirao program Domoljubne koalicije i često ispred HDZ-a nastupao u javnim raspravama. Kao i na HDZ-ovoj listi za Sabor.
Novi politički poredak
No kad se već svi igramo novog političkog poretka, vrijedi se argumentacije radi zapitati kako to da Karamarku nije palo na pamet da se on jednostavno ispiše iz HDZ-a i postane nestranački premijer.
Ako je članstvo u političkoj stranci tako presudno.
On je ionako tek nedavno postao član HDZ-a, nakon što se iz njega jednom već ispisao. Zašto to ne bi učinio ponovno? Ako je Ćorićeva referenca da je blizak Domoljubnoj koaliciji, onda je Karamarko još bliži.
Pa zamislite da nakon nestranačke Kolinde imamo i nestranačkog Karamarka.
Odredba o nestranačkom predsjedniku unesena je u Ustav nakon smrti Franje Tuđmana i moglo bi se reći da se jedino Stipe Mesić toga striktno pridržavao, s obzirom da nije bio član SDP-a, već HNS, manjeg partnera u toj koaliciji 2000. godine.
Njegov nasljednik Ivo Josipović se hvalio da mu "srce kuca na lijevoj strani", a figurirao je i kao katalizator oporbenog raspoloženja u SDP-u, gotovo kao drugi predsjednik te stranke.
Dok za Kolindu zapravo nema dileme od samog početka za koga radi i kome je sklona.
To što nije članica HDZ-a znači samo da ne može sudjelovati u radu te stranke niti nastupati kao njezin pripadnik. Ali zar netko sumnja da je ona hadezeovka?
Tako bi moglo biti i s Karamarkom.
Neplaćeni dopust
Neka lijepo pohrani člansku iskaznicu - možda i kod javnog bilježnika, to je sada moderno - na rok od četiri godine i automatski ispuni uvjete za nestranačkog premijera. Sretan on, sretan Božo Petrov, sretan HDZ koji ga se na taj način riješio.
I još bolje, s obzirom da će nestranačkom premijeru trebati podrška najveće stranke u Hrvatskom saboru, tko bi to mogao bolje osigurati nego njezin predsjednik na neplaćenom dopustu?
A opet, s druge strane, Tomislav Ćorić nije član HDZ-a, ali dolazi iz njegovih redova. Dapače, bio je na njegovoj izbornoj listi. Navodno je stručan, ali možda u tom HDZ-u ima netko stručniji, samo što je toj osobi hendikep ta stranačka iskaznica.
I taj Ćorić morat će ionako slušati Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a, koji ga je stavio na izbornu listu HDZ-a.
Misli li netko da mu je nestranačka pripadnost prednost? Čemu bi ta odredba uopće trebala služiti?
Bježimo od stranaka
Ako ova odredba Bože Petrova o nestranačkom premijeru uhvati korijena, moglo bi se dogoditi da se svaka iole ambiciozna osoba u politici mora najprije ispisati iz stranke, pustiti stranke da se izbore za mandate, a onda kao nestranački kandidat ove ili one opcije preuzeti najodgovorniju dužnost u zemlji.
I provoditi stranačke programe. I slijediti upute stranačkih zastupnika u parlamentu. I podnositi račune strankama.
I zašto stati na tome: ajmo onda nestranačke ministre i zamjenike ministara, nestranačke saborske zastupnike, nestranačke direktore javnih tvrtki, poduzeća, agencija, institucija... Ajmo propisati da se nitko sa stranačkom iskaznicom ne smije prijaviti ni za kakav posao u državnoj službi.
Totalna stranačka lustracija.
Jer, zasad nam dobro ide. Imamo nestranačku predsjednicu koja je stranački obojenija od šefa svoje bivše stranke, tražimo nestranačke stručnjake koji bi navodno trebali biti stručniji od onih stranačkih, a sada uvjetujemo imenovanje nestranačkog premijera koji bi ovisio o najvećim strankama.
Kao neki rent-a-premijer.
Sve je to moje!
I kad smo već kod toga, a sve opet u duhu probuđenog zajedništva, zašto ne bismo naprosto "presjekli ovaj gordijski čvor", kako to lijepo reče Vladimir Šeks, i spojili funkciju nestranačke predsjednice i nestranačkog premijera.
Pa da Kolinda, u skladu s pokličem "Svi ste vi moji" - misleći pritom na funkcije, a ne na građane - preuzme obje te funkcije. Pa kad bude imenovala nestranačkog premijera svoje privremene Vlade, naprosto postavi sebe.
Bila bi to vrhunska ušteda: bez Sabora, bez pola Ustavnog suda i s jednom osobom na dvije funkcije. Divota. Reformski do balčaka.
I što je najgore, u ovoj zemlji sve ovo zvuči tek kao malo pretjerivanje.
