Dinamo je, jureći razultat, usporio razvoj mladih igrača, a Čačić rastočio igru do neprepoznatljivosti. Čudo kako je trener može uništiti i igrača i cijelu momčad
Ništa slađe nego izbaciti boljeg od sebe, pa još u osmoj minuti sudačke nadoknade. Ludogorec je ispadanjem platio školarinu, početničku rentu.
Fulavanje s pet metara karakteristično je za nepodnošljiv psihološki pritisak, a valjanje po terenu, posebno u sudačkoj nadoknadi, zaslužilo je i dodatnih pet minuta. Ponekad je lijepo biti iz Hrvatske. Da je Dinamo igrao protiv, bilo kojih Španjolaca ili Engleza, sudac bi tako slatko svirao kraj čim bi istekla 95. minuta, da bi to bila milina. Jednostavno, u europskom hranidbenom lancu Dinamo je iznad Ludogoreca.
Gledajući prve utakmice, sklon sam tezi da je Čačić najjača Hajdukova karta za osvajanje naslova. Čudo je kako trener može uništiti i igrača i cijelu momčad, igru rastočiti do neprepoznatljivosti. Da igračima nismo vidjeli lica, da nisu nosili Dinamove majice, ni Mamić ni Ćiro po igri ne bi mogli prepoznati da je to Dinamo.
Hajduk je u krasnoj poziciji. Mlađarija je napravila i više nego što se od nje očekivalo. Kako god prošli s Interom, nema veze. Još bolje, kako god prošli s Dinamom, ni to nema veze. Sve što se od njih traži je da junački napadnu Dinamo i u Splitu i u Zagrebu, da u obrani igraju kao da brane život, a ne gol. Izgube li, nikomu ništa. Pobijede li, ima da ih Splićani nose na rukama. Dinamo je, jureći razne rezultate, usporio razvoj mnogih svojih igrača. U ime nogometa, nadam se da Hajduk, koji ne mora juriti baš ništa, neće tako pogriješiti. Nije jamstvo, no ostane li Čačić u Dinamu, prvenstvo bi konačno moglo biti zanimljivo.
