U kvartovskom kafiću ljudi su više raspravljali o okladama, realizaciji sna da se znanjem ili srećom malo obogate, nego o mogućnosti da Hrvatsku izbace s Eura
Ukratko, narod se više ne nervira zbog tuđih, u nogometu najčešće Mamićevih para.
U tom kontekstu, uopće ne čudi što je ukidanje udruge prvoligaša u kvartovskom kafiću grubo skidano s dnevnog reda. No, koja riječ... Penzići se sjećaju da je formalno osnivanje udruge, kluba ili društva prijatelja u mrklom socijalizmu bilo metoda stavljanja bilo koje djelatnosti pod šapu partije. Djeca koja igraju rukomet su samo djeca koja igraju rukomet, ali ako su osnovala klub, odjednom dižu ruke kad treba, plješću kad treba pljeskati. U sistemu su.
Nakon što je socijalizam ciknuo - istina, sad milijuni totalno obespravljenih vape da se vrati - mnoge su udruge životarile bez gospodara, bez baze i bez potrebe. A neke su osnivane bez razumijevanja, ili u najboljem slučaju da se nekoga uhljebi. Udruga ovih što im prava mjera vrijednosti nije daleko od krtičnjaka iz kojega sudac od gnjevne publike bježi u kukuruze gasi se zato što nikomu ne treba ili zato što nije trebala biti ni osnovana.
Što prije se sve slične udruge pogase, to prije će nam svima biti bolje, uključujući sportu. Pogledamo li bolje, najbolje je udrugama koje se samo prave da su udruge, a u biti su ozbiljna poduzeća. Da pukneš od smijeha. Dinamo je kompanija čiji je pogon za proizvodnju i (pre)prodaju igrača ravan ili djelomično ravan pogonima velikana, od mnogih bolji, a “glumi” udrugu.
Hajduk “glumi” kompaniju, a zapravo se tek vrlo polako izbavljuje iz upravljačkoga koda amaterske udruge. Neke mečeve treba predati. Ne igrati do mata nego srušiti figure i s poukama iz poraza igrati novu partiju. Pomozi si sam, neće ti udruga pomoći.
