Nova Birtija: Eh, da svi naši klubovi igraju kao ‘bili’ i lokosi
Ne bi li bilo super da imamo pet klubova koji, eto, igraju kao Hajduk i Lokomotiva u finalu Kupa, ne bi li bilo lijepo da od njih ne tražimo ništa više nego što su pokazali?
Hajduk i Lokomotiva u finalu Kupa su točno ono što bi hrvatski nogomet trebao biti. Skoro. Recimo, bilo bi bolje da su igrali na stadionu za 5000 ljudi i da su natkrivene tribine oko cijelog terena. Bolje da 1000 ljudi ostane vani nego da kulisa bude nagrđena praznim sjedalicama.
I sigurno bi bilo bolje da se konačna očekivanja publike oslobode europskih snova. Ma nisu li igrali lijepo? Nisu li se šanse redale taman tako brzo da ti na pamet nije palo otići u kuhinju po pivo ili čašu vode? I ne bi li bilo super da imamo pet ili deset klubova koji, eto, igraju kao Hajduk i Lokomotiva u finalu Kupa? Ne bi li bilo lijepo da od njih ne tražimo baš ništa više nego što su pokazali u finalu Kupa?
Samo djeluje kao apsurd. Oslobodimo li neke klubove ultimatuma da moraju nešto napraviti u Europi, otvaramo put upravo tome, da nakon nekog vremena nešto naprave iako najplaćeniji igrač koji ne igra za Dinamo igra za kikiriki. Oslobodimo li neke klubove ultimatuma da nešto moraju napraviti u nacionalnoj ligi, a šefovi klubova oslobode trenere ultimatuma da ispunjavaju što momčadi objektivno ne mogu, otvara se put održivom razvoju, put ligi u kojoj mladost igra najbolje što može, zarađuje pravedni dio onoga što klubovi zarade od sponzora, televizijskih prava, ulaznica, suvenira i čega već, i to je to.
Zalažem se za salary cap, maksimalan iznos koji hrvatski prvoligaši smiju potrošiti na plaće igrača. Što se mene tiče, Dinamo ga ne mora poštovati, kao što i Bayern plaća “malo više” nego ostali u Bundesligi. Zalažem se da se kvaliteta što ravnomjernije, planski, ako treba i dogovorom, rasporedi po cijeloj ligi, a to je onda put u više ligaških utakmica poput finala Kupa.
I, neovisno o ovome, dopustite još rečenicu o Ćiri. Znate kad bi on dobio otkaz u Realu? Nikad. Nije u redu reći da bi Ćiro kao Del Bosque samo odredio tko igra, a onda ih pustio da igraju. Nego je Del Bosque to radio kao Ćiro. Poštujmo svoje. Hajduk i Lokomotiva dio su tih naših koje trebamo poštovati.
