Korizma = odricanje

Počela je korizma i narednih četrdeset dana vjernici bi trebali raditi na sebi jer prema crkvenom nauku korizma je vrijeme kada se treba pripremiti za Uskrs. Treba slušati Božju riječ, pomiriti se s Bogom, braćom i sestrama, više moliti, postiti i činiti dobra djela.

Za*ebi priču. Jednostavno nije tako, ali vjerujem da ipak veći dio vjernika korizmu doživljava i proživljava u skladu s htijenjem crkve, ali to nažalost pada u drugi plan. Ja jesam vjernik, ali nisam „by the book“ vjernik. Ne idem redovito u crkvu, ne idem redovito
na ispovijed... Imam manjih problema s crkvom i nekim njihovim stavovima. Ne vjerom nego crkvom i to je bitno napomenuti.

Otkad sam se „posvađao“ s bivšim župnikom jer se nismo usuglasili oko nekih stavova, a dotični je silom želio da se složim s onim što on kaže jer to je tako i nikako drugačije – a, a. Nećeš. Jok. Gotovo. Ovo janje je izgubljeno. Da odmah razjasnim s dežurnim dušebrižnicima, ako me neodlasci u crkvu čine ne- vjernikom, onda sam ne-vjernik, ali nisam. Ali. 

I izuzetno cijenim i poštujem sve vjernike koji su „by the book“ vjernici. Respect. I to bez obzira na vjeroispovijest i političku pripadnost. I to mi je skroz u redu. Nekoga baš jako veseli redoviti odlazak u crkvu i to ga čini ispunjenim i sretnim. I što se mene tiče – samo tako. Vjera je jaka stvar što god mi mislili o tome.

Pojavila se neki dan Simona ex Gotovac na televiziji i portalima i izazvala burne reakcije jer prema nekima do nedavno je širila noge, a sada širi vjeru. Drogu zamijenila tijelom Kristovim. Ajde brate pustite ženu na miru. Ako joj je vjera pomogla da se sredi i ako je ona sada sretna – i ja sam. I vi bi trebali biti. Onaj dio o (ne)darivanju u postelji, kontracepciji i maternici mi je malo čudan, ali tak´ nebitno. Pa nisam slušao predavanje Ivana Đikića. Neka nje na pravom putu. Bravo Simona.

Korizma se u našem društvu u današnje vrijeme izjednačila s odricanjem. I već na prvi dan korizme znamo apsolutno sve o tome tko se čega odrekao.

Znamo čega su se odrekli poznati pjevači i glumci, a čega političari. Usput smo negdje saznali i čega su se odrekli susjedi, rodbina i prijatelji. Na popisu zabranjenih stvari redom se nižu cigarete, alkohol, čokolada, meso, kolači, slatko, televizija, društvene mreže, psovanje, klađenje, odlasci u kafić… Ima svega na tom popisu, od igle do lokomotive.

Korizma kao detoksikacija

I dok jednom ne smrkne drugom ne svane pa će sada dio trgovaca biti u teškim financijskim problemima zbog gubitka kupaca koji su još do jučer kupovali na dnevnoj bazi dvije kutije cigareta i dvije limenke piva. Tih kupaca više nema jer su nekom čarolijom nestali.

U malom kvartovskom dućanu više nema ni gospođe koja je svaki dan prije posla dolazila po malo čokoladno mlijeko i topli kroasan pa je u tom grješnom dvojcu uživala u onom svečanom trenutku nakon što je ostavila sina u vrtiću, a prije dolaska na posao. I sve to u nepreglednoj koloni na Slavonskoj.

To je bilo njezinih i samo njezinih dvadeset minuta čistog hedonizma i redovito je pazila da nešto od tragova ove „sramote“ ne ostavi u autu. Za to ne zna niti njezina kuma. Tužna je i 25-godišnjakinja s Kvarnera. Jedna je od rijetkih koja je odmah nakon faksa uspjela dobiti posao. Diploma biokemije ponosno stoji na polici. Baka na promociji nije mogla suspregnuti suze i jedva se smirila od uzbuđenja i sreće.

Tužna je jer zna da s prvim danom korizme u kladionicu u kojoj radi više neće dolaziti zamjenik gradonačelnika koji joj uvijek nakon dobitka ostavi 20-30 kuna. Nije puno, ali čovjeka veseli u teške dane koje provodi u maštanju kako će jednom ipak pronaći posao. U struci. Welcome - hrvatska surovosti. Udari me još jednom. Snažno. Koliko puta ju je samo čekao ispred kladionice i prije otvaranja.

Porast´ će zato prodaja raznih shakera, smoothie makera, blendera, ekstraktora i svih ostalih uređaja s turbo oštricama koji razno voće i povrće u hipu pretvaraju u eliksir ljepote, a istovremeno odrješuju grijehe. Čovječe, ovakav uređaj stvarno postoji - radovati će se mnogi. Ma kakvih deset Zdravo Marija, tri Očenaša i dva Apostolska. Ciklica, mrkvica, špinat, blitva, đumbir i smrznuto šumsko voće s ovotjedne akcijske ponude uz malo nemasnog jogurta jedina su ispravna pokora. I sve to perivo u perilici. Amen.

Mazat će po toj zelenjavi dok im ne bude muka jer meso je out. Nosi se zeleno. Pola glavice salate u torbi je must wear i svi su odjednom vegetarijanci. I to oni zločesti jer svatko ima frendove dobre i zločeste vegetarijance. Za kolegu s posla pojma nismo imali da je vegetarijanac sve do nekog prvog zajedničkog domjenka. Onda se out-o. I totalno mu je svejedno što mi krkamo po mesini dok on jede povrće. I nama isto.

Uvažavamo međusobne prehrambene navike i ok smo si. Ni riječi o prehrambenoj diskriminaciji. Ali zato kolegica masakrira. Čovječe, kako ta žena ubije svaki zajednički ručak, večeru, dogovor za roštilj. Ubije sve što ima veze s mesom. Ona je zločesti vegetarijanac.

Ponosna na svoj izbor, ali dok nas troje rješava platu za četvero, ona drži predavanja o životinjama, zgraža se nad nama kako mi to možemo jesti. Pa nam sva zapjenjena objašnjava kako jedemo leševe, kako je to što jedemo ubijeno zbog naše prehrane, kako je to nešto mukalo, kokodakalo, skvičalo… Ajde više – ne davi. Mi poštujemo tvoju brokulu, ne očekujemo ništa manje poštovanja s tvoje strane prema našoj plati. Psssst, između nas - onak´ iskreno - ja mislim da je ona gladna.

Nek´ i oni prate trendove

Kad smo već u tom #odričem se điru, neki već debelo kasne s odricanjem i mislim da im je pravi trenutak da krenu ako žele biti u trendu. Pogledajmo samo unazad nekoliko dana. Lista onih kojima bi bilo neophodno da se odreknu nečega je podugačka. Ovi potonji, trebali bi se odreći iznošenja teorija zavjere o proizvodnji parfema, a don Smajić prestati s biserima oko gubitka menstruacije. Mora da je u PMS-u. I nek´ se ne druži više s takvim djevojkama.

Neki svećenici trebali bi se odreći guranja spolovila u tuđu djecu i to čim prije. Čovječe - pa zar je zaista potrebno da Papa organizira sastanak biskupskih konferencija iz cijelog svijeta zbog pedofilije. O čemu mi pričamo? U Australiji se ajde nešto i radi po tom pitanju pa je Pell završio u pritvoru. Kod nas – premještaj u drugu župu. Bravo. Odreknite se toga.

Nogometaši bi se trebali odreći neurednog života jer pojedincima to zaista djeluje na zdravlje i može se dogoditi da im opako nisko padne šećer. Pa demoliraju benzinsku zbog čokoladice. Hipoglikemija je vrlo opasna. Pitajte sirotu prodavačicu s benzinske u Osijeku.

Držim da bi neki i mogli popušiti foru. Isto kao što su neki ozbiljno shvatili obećanje će Hrvatska biti među najrazvijenijim zemljama EU i svijeta.

Fakat je obećala. Ne lažem. Nisam ja predsjednica. Pogledajte njezin prvi govor izborne noći. Onda još nije držala, ali stvarno je obećala. Zaguglaj video, 1:32-1:46. Predsjednice, dajte se uozbiljite. Do novih izbora je još malo, ali nemojte se zanositi. Shemu obećanje ludom radovanje ne priznajemo i ne možemo baš dva puta pasti na isti blef.

Ova nova priča oko sedam i po somova kuna plaće vam ne drži. Kad smo kod izbora, da je baš i neki izbor kandidata za nove predsjedničke izbore – i nije. Do sad su samo „neslužbeno“ spomenuti Milanović i Karamarko. Ha? Seriously? Plenković i cijela u finim odijelima odjevena svita mogli bi se odreći gledanja u drugu stranu dok hodaju Benkovcem. Budite frajeri, gledajte, uočite, primijetite, vidite. Suočite se s realnošću.

Koliko hladan moraš biti da čitavo vrijeme imaš uključen „ignore mode“. Strava, a gospodin sa slike nema ni za struju. Ministrica Žalac mogla bi se odreći vožnje bez valjane vozačke dozvole. Da, sranje je to što joj se dogodilo i svakome tko sjeda za volan se ovakva nezgoda može dogoditi, ali kao ministrica moraš ipak biti neki „role model“. Pa kakva smo mi to država u kojoj ministrica nema valjanu vozačku dozvolu??? Ministrica koja ne poštuje zakone u čijoj vladi sjedi.

Pa dobro je*ote. Ministrice Žalac, članska iskaznica nije vozačka dozvola. No, kakva smo država – možda i prođe. Manje razmišljajte o odjevnim kombinacijama jer se o vama više piše zbog modnih promašaja nego što se piše o vijestima iz djelokruga vašeg resora.

Pojedini suci trebali bi se odreći nerada i skupljanja prašine po spisima. Kako navode neki mediji, sudac Kolakušić u ladici ima 290 predmeta za koje nije održao niti jedno ročište. Pa dobro, zašto?

Oni se ubijaju od posla ne bi li vama priskrbili dvanaest/trinaest tisuća kuna plaće svaki mjesec, a vi imate obraza za 290 predmeta iz vlastite ladice ne održati niti jedno ročište. Pitajte se je li to fer prema tim ljudima. Možda ne bi bilo loše da se i sucima uvede norma pa da vidimo može li rješavanje sporova biti brže. Ili plaća po učinku.

Odriči se pametno

I ovakvih svijetlih primjera ima previše u našem društvu, ali odlučio sam u ovom trenu, a na tragu odricanja, odreći se daljnjeg nabrajanja da ne padnemo u kolektivnu apatiju. Ipak će za koji dan proljeće, ima više sunca i dani su sve ljepši i duži pa razmišljamo
pozitivno. Nekako je lakše. I cijela ta priča oko korizme kroz prizmu detoksikacije je djelomično ispravna ako gledaš na to kao jačanje karaktera pa ne pušiš, ne piješ.

Ok, nemam ništa protiv, ali nije to to. Izgubila se ona bit i bez obzira na snagu vjere ili činjenicu jesi li ili nisi vjernik, korizma nam treba, ali neka bude ispravna. Može biti i malo modificirana, ali neka ima dublji smisao i značenje. Ako je korizma već ovdje i imaš neki poriv da treba nešto promijeniti pa dobro zar to zaista mora biti odricanje od kolača.

I onda ćeš četrdeset dana biti samo nervozan jer nisi pojeo niti jedan kolač. Čeznutljivo ćeš gledati kroz staklo slastičarne i biti žalostan. Ne radi si to. Uostalom, šećer zna uzrokovati probleme. S vjerskom notom ili bez nje, svakako bi bilo bolje da poradimo na sebi.

Odradimo neki unutarnji dijalog, posvađamo se, podvučemo crtu, sagledamo stvari kakvima jesu, pokušamo naći nešto što možemo promijeniti na bolje, a siguran sam da svatko od nas može kod sebe nešto popraviti i učiniti sebe boljom osobom kako za sebe tako i za druge. Ako se već moraš nečeg odreći, odreci se pametno. Odreci se korisno.

Vrijeme koje potrošiš na nebitne stvari u životu, a koje te u konačnici čine samo nezadovoljnom osobom ljutom na cijeli svijet posveti sebi i ljudima oko sebi čineći dobre stvari. Jedna od mojih čestih poštapalica je: „Lako čovjeka zaje*at, ajd´ mu pomozi.“ I nastojim se toga držati što češće jer sam uvjeren i sto puta se već uvjerio da se dobro dobrim vraća. Ne svaki put i uglavnom ne od osobe kojoj si pomogao, ali na neki drugi način.

Uostalom, ne pomažeš nekom iz interesa. Barem ne bi trebao. U društvu se na svim razinama pojavila ogromna doza negativnosti i velik broj ljudi brije samo na „crnjak“. Svi su jako proračunati i oko svega kalkuliraju, razmišljaju, dvoje. I svi su strahovito nervozni i nitko više nema strpljenja ni za što.

Fitilji su ljudima postali sve kraći i kraći, a očekivanja od drugih sve veća i veća. I samo trenutak je potreban za eksploziju bilo kod kuće, bilo vani. Pa dobro, zar ti to stvarno treba u životu. Život je lijep onoliko koliko si ga lijepim sam napraviš. Ne trebaš baš u svemu tražiti dlaku u jajetu, ali da se možeš poboljšati – možeš, i to na svim poljima. Od odnosa prema ženi, djeci, prijateljima, kolegama s posla pa do umorne tete na blagajni.

Male stvari mogu učiniti velike promjene. Zaista. Svaka pozitivna promjena je za pohvalu i ako si za ovogodišnju korizmu odlučio nešto promijeniti na bolje – bravo, ali neka ta korizma potraje što je duže moguće jer četrdeset dana prođe za čas. Ne stigneš sve, a možeš. S najpozitivnijem mogućim predznakom - misli lokalno, djeluj globalno. Mijenjaj sebe da bi mogao mijenjati druge.
Naravno, ponekad napravi break.

O autoru:

Domagoj Knežević. Rođen ne tako davne 1980. godine u Sloveniji. Zbog tog geografskog detalja sam danas česta meta fora, pošalica i doskočica na račun Slovenaca. Mater odgovorno tvrdi da sam bio dobro dijete tamo negdje do srednje škole kada me šusn'o pubertet pa je pridjev „dobro“ zamijenio neki drugi, ali ostanimo umjereni za sada. Pratite me na blogu i na Facebooku.