Prije nekoliko mjeseci vodila sam sa svojom frendicom ozbiljno žensko ćaskanje u menzi i, dok sam razmišljala što čačkalica koju sam našla u sendviču radi tu jer sam naručila sendvič od piletine, a ne od čačkalice, kažem toj svojoj frendici da sam neki dan pročitala jednu pametnu rečenicu koja kaže kako mi žene čuvamo i stare haljine za koje već znamo da ih više nikada nećemo nositi, a odbacujemo zauvijek svoje bivše dečke. Nisam još u glavi prevrtjela ni dvanaestinu haljina u svom ormaru za koje već sada znam da ih nikada neću nositi, kad će moja frendica, odrješito i neumoljivo: „Pa da, to tako i treba bit“, dok jednom rukom jede svoj ručak, a drugom Googla: „kako dokrajčiti bivšeg dečka u tri jednostavna koraka, tutorijal, iskustva“, „ostati u dobrim odnosima s bivšim dečkom je li moguće i zašto nije hehehehehe“.

„Pa šta ti ne misliš da bismo mogli s osobama s kojima smo dijelili lijepe trenutke, godine, mjesece ili račune u restoranima ostat u ok odnosima?“, pitam ju ja, ne bih li si objasnila neke stvari u svom rasporedu i glavi. „Ne“, kratko, jasno i neumoljivo će moja frendica koja i dalje jednom rukom gricka ručak, a drugom rukom iglom kruži oko krpene lutkice s likom njenog bivšeg dečka kojeg je, eto, baš nedavno obrisala s Fejsa. I to unatoč tomu što joj je predložio da povremeno prijateljski popiju kavu, znate, onako neobavezno skroz, kako to samo pravi prijatelji znaju.

Da se razumijemo, ovom temom sam sada na skliskom terenu jer četveroznamenkaste brojke mjesečnih posjetitelja mog bloga kaže da mi, što potajno što javno, blog čitaju mama i tata, uža i šira rodbina, tetka, učiteljica, strina, cijeli 7. a razred, susjede, sve bivše i sadašnje cure bivših i budućih momaka i prijatelja. Također čita i poštar koji mi donosi pošiljke s Ibeja, žena kojoj sam pomogla pronaći treći peron i četvrti kolosijek, prodavačica s kojom sam se raspričala o novoj Saabovoj kolekciji i svi u studiju i režiji koje ovim putem pozdravljam.

I tako, nakon što je ta moja frendica hrabro obrisala svog bivšeg momka s Fejsa, uslijedilo je preispitivanje, a njeno „Pa to tako treba biti“ je nestalo brže nego Balmainova kolekcija za H&M. Često čujem od starijih kako je nama mladima ljubavni život med i mlijeko jer se oni sa svojim prinčevima i princezama na bijelim konjima nisu mogli čuti tako jednostavno i u svakom trenutku kao mi danas nego su slali pisma po golubu pismonoši: „'Oćeš mi bit cura, kupit ću ti čokoladu i ostavit Violetu zbog tebe? Odgovori obavezno, čekat ću dva tjedna. Da, Ne, Možda. Zaokruži čitko i uredno“, pa se tješili da je golub pismonoša negdje zalutao ako ne bi dobili odgovor. Ali daleko od očiju, daleko od srca, sretno joj bilo, nije život jedna žena!

Danas je mrvicu drugačije i čovjek nije pametan napredujemo li mi to ili nazadujemo.

Danas imaš bivšeg dečka na Fejsu i postoji šansa da ti noć pred ispit, kad trebaš kao svaki odgovorni i savjesni student početi učiti punom parom, osvane na naslovnici da je tvoj bivši dečko trenutno na tulumu sa svojom novom curom Ana Novi Profil Geliranje Noktiju i osjeća se fantastično i ne samo to, nego je uz to i priložio stih Tonija Cetinskog „zbog nje u mojoj glavi okreće se sve“. Ona je to naravno proslijedila na njihov zajednički profil Luka Kovačić Ana Novi Profil Geliranje Noktiju Adamić i dodala stih Danijele Martinović: „Volim barabu, moju budalu“, a ti si misliš da je u pravu jedino oko toga da je taj tvoj bivši dečki stvarno budala.

Pa onda, umjesto da prioneš na učenje, dođeš u iskušenje da napraviš lažni profil svog nepostojećeg dečka Ivana Horvata, studenta zadnje godine medicine koji ti donosi cvijeće i onda kad nije Valentinovo ni Dan žena. Taj nepostojeći Ivan je naravno frajer prema ostatku svijeta, a najveći džentlmen na svijetu prema tebi i njegov tata je vlasnik vodeće firme u svijetu koju nema tko drugi naslijediti nego baš eto njegov sin jedinac Ivan. Stvarno je život pomazio tog tvog Ivana, lijepe li slučajnosti. Pa dođeš u iskušenje da raspališ na Fejs onu svatovsku pjesmu Maje Šuput i napišeš “vadi kume keš, keš” i da se osjećaš voljeno s Ivanom Horvatom. Druga opcija koja ti se mota po glavi je ta da uslikaš prsten koji ti je stigao s Ibeja i napišeš „I said yes“ jer mali garant blefira s Anom otprilike podjednako kao ti s Ivanom. Ili ne blefira? Ma blefira. A možda i ne. Al sigurno da.

Naravno, umjesto svega toga, jednostavno ga ukloniš s naslovnice ili s Fejsa dok te frendica uvjerava da Ana nema pojma gelirati nokte jer tako ih može izgelirati ona u sekundi u kućnoj radinosti, a čak ni nema profil Geliranje Noktiju. Osim toga, uvjerava te dalje najbolja frendica, kad Ana stane na vagu, vaga garant izbaci: „Molim jedno po jedno”, čak i onda ako je Ana atletski građena. A garant mu ni ne kuha s tim geliranim noktima pa je zato tako smršavio u kombinaciji s tugom za tobom. Činjenica je da je Fejs društvena mreža na kojoj možeš prezentirati svijetu, svom mačku, svom bivšem dečku, iritantnoj curi iz teretane ili bivšem šefu što god želiš, ma koliko to istinito ili neistinito bilo.

Dobro, svi smo svjesni da na Fejsu možeš fejkati koliko ti srce poželi pa i malo više i svi smo svjesni da sve što sja nije uvijek zlato. Svjesni smo i da su ove stvari oko društvenih mreža djetinjaste i da brisanje bivših cura i momaka s Fejsa ostavlja dojam trogodišnjaka, ali sve te male stvari su ponekad tako potrebne da se lakše izgura dan ili čekanje reda u pošti ili da ti Anina najveća konkurentica izgelira nokte sto puta bolje nego što bi to napravila Ana. Uostalom, on je prvi započeo rat.

A onda, kada se jednom stvarno pojavi neki Ivan Horvat, makar mu tata i ne bio vlasnik vodeće firme u svijetu, a on ne bio student zadnje godine medicine nego možda i nogometaš koji igra za NK Dinamo, ali onaj iz Godinjaka, ono nezavirivanje na profil bivšeg dečka dolazi prirodno i spontano. Tada će guglanje “kako pobijediti bivšeg dečka u igricama, tutorijal“ zamijeniti guglanje „kako napraviti lazanje koje moj novi dečko najviše voli, tutorijal“, „kako preživjeti gledanje utakmice I TO S PRODUŽECIMA samo zato što moj novi dečko to voli, iskustva, je li ijedna cura ikada preživjela“, „večeras gledam utakmicu s dečkom kojeg volim, kako da znam pred kojim golom trebam vikati AJDE AJDE“ i „rekla sam „da“ dečku kojeg volim, a nisam to objavila na društvenim mrežama, jesam li normalna, mišljenja stručnjaka, hitno“. Do tada je sve dopušteno pa i škicati na njegov profil jer i on ionako škicne na tvoj, Ani usprkos.

Do idućeg čitanja želim vam pažljivo praćenje friend requestova i znakova pored puta…

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Katarina Marjanović, autorica bloga i kolumnistica, vječna kreativka i zaljubljenica u lijepe riječi. Moje misli, fotografije i emocije možete pratiti na Instagramu, Facebooku i blogu.