Premijer Plenković proglasio je odlazak Marije Pejčinović Burić u Vijeće Europe "najvećim političkim, međunarodnim i diplomatskim uspjehom Hrvatske u zadnjih 30 godina". Još veći uspjeh bio bi odlazak cijele Vlade.
"To je zaista fantastično postignuće Republike Hrvatske. To je najveći međunarodni, politički i diplomatski uspjeh kada je riječ o izboru bilo kojeg predstavnika RH u posljednjih 30 godina", poručio je Jutros premijer Andrej Plenković povodom imenovanja Marije Pejčinović Burić glavnom tajnicom Vijeća Europe.
Onaj koji dedramatizira stvari previše je dramatizirao.
Onaj koji spušta loptu, sada je pretjerao.
Vjerojatno čak i namjerno.
Bilo mu je lakše veličati odlazak svoje prijateljice na novo, deset puta bolje plaćeno radno mjesto, nego objašnjavati ostanak u Vladi Lovre Kuščevića, ministra zatrpanog optužbama o zemljišnim malverzacijama na Braču.
Ne može odlazak ministrice vanjskih poslova koja je očito svoj mandat posvetila traženju novog posla biti toliko grandiozan da bi uspio sakriti hrpu afera koje se gomilaju na Kuščevićevom kontu.
Najveći uspjeh
Odlazak Marije Pejčinović Burić svakako je uspjeh, prvenstveno za nju osobno. Još veći uspjeh bio bi odlazak Lovre Kuščevića.
I Gabrijele Žalac. I Milana Kujundžića. I Tomislava Tolušića. I Darka Horvata. Pa sve tako redom do Andreja Plenkovića.
Ministrica zbog čije je osobne ambicije Plenković progurao Istanbulsku konvenciju kao dokument Vijeća Europe upisala je novu stavku u svoj diplomatski CV, kao što to dulje vrijeme planiraju učiniti i Plenković i Kolinda Grabar Kitarović, ali sama Hrvatska od toga neće imati velike koristi.
Kao što ju nije imala ni od mandata Kolinde Grabar Kitarović na dužnosti pomoćnice glavnog tajnika NATO saveza.
Ovo je veliki korak za Pejčinović Burić, ali mali korak za Hrvatsku.
Bildanje CV-a
U pravilu, diplomati su više posvećeni izgradnji svojih karijera nego dobrobiti države za koju rade, oni svako novo imenovanje koriste kako bi prokrčili put prema nekoj višoj poziciji. Za to im nekada služi premijerska funkcija, nekad ministarska pozicija, a nekada čak i nogometna euforija u Rusiji gdje se bacaju stranim državnicima u naručje.
No jedna stvar je ovdje ključna: odlazak je bolji od ostanka svakog člana ove Vlade, ove vlasti, ovog državnog vrha, ovog Hrvatskog sabora, kao i Vlade u cjelini.
Ne sjećamo se kad je vladajuća politička garnitura bila do te mjere napučena karijeristima i oportunistima, ljudima koji vlastiti probitak i uspjeh pretpostavljaju javnom ili državnom interesu.
Dok diplomati rade na hvatanju međunarodnih pozicija, ostali rade na držanju svojih fotelja i sinekura, na zataškavanju afera ili na proizvodnji novih.
Glavni zadatak?
Bilo je toga i u prethodnim garniturama, ali je svaka od njih dosad imala neki politički zadatak: uspostava i ustroj države, obrana države, oporavak države, uvođenje države u međunarodne asocijacije, u NATO i EU, gospodarski oporavak države...
Sada je glavni zadatak puki ostanak na vlasti.
Premda bi upravo odlazak bio najveći politički uspjeh Hrvatske u zadnjih 30 godina.
Ne samo odlazak Pejčinović Burić, već ponajviše odlazak Kuščevića, ali i svih drugih ministara okaljanih aferama, ministara koji nisu kompetentni niti učinkoviti, kao i odlazak Hrvatskog sabora popunjenog "žetončićima", trgovcima, prebjezima, karijeristima, ekstremistima i radikalima.
I ako bi Kolinda Grabar Kitarović željela učiniti napokon nešto korisno za Hrvatsku, onda bi i ona trebala otići. Pa makar na novu međunarodnu sinekuru.
Hrvatska bi, u tom slučaju, euforično slavila odlazak cijele ove garniture, kao što Plenković euforično, pretjerano i napuhano slavi odlazak svoje ministrice vanjskih poslova.
Bila bi to dobra vijest za sve građane, a ne samo za jednog ministra.
