Ukoliko to radi član obitelji, u doslovnom ili prenesenom značenju, tek onda je to ok. To je obitelj, šuti, trpi, sama si odabrala, ako i nisi, jer te šamaraju roditelji, opet šuti. Poštuj starije.

Ukoliko je to šef, eh, tek onda moraš trpiti, znaš da posla nema, teško ga je pronaći, šuti, trpi. Ne voliš taj posao, eh, pa što se žališ, imaš posao, a ti bi još i birao, birala, znaš koliki ljudi ne mogu pronaći nikakav posao.

Zlostavlja te profesor, znaš da ti je bolje šutjeti. Tko će ti uopće vjerovati, pa ti si cura, pogledaj kako se oblačiš, s koliko si frajera spavala?! Šuti, ti si to zaslužila. Želiš nešto drugačije, zavoljela si osobu druge vjere ili boje kože, bolje ti je da se sakriješ i šutiš o tome. Znaš da susjedi neće nikada zašutjeti, ako saznaju.... 

Maltretiraju te u školi, prava si žrtva, od uvreda, do internet ismijavanja, možda i fizičkog nasilja?! Zanima li to nekoga, hoće li ti pomoći? Nadam se, ali možda će te savjetovati da šutiš, jer taj mali je nečiji mali, od nekog tate koji neće šutjeti, jer samo dobri ljudi su naučili šutjeti. Tvoji roditelji su dobri, oni šute.

Idioti su glasni. Oni ne šute, njima jako glasno trešti melos iz automobila, kad su ljuti, to svi znaju i bolje da svi šute. Ako i nekog prepolove gliserom, neće šutjeti, tražit će odštete, jer im je gliser ogreban. I uništeno ljetovanje. Šuti, trpi, tako ti je svugdje. Želiš nešto više od svog života, ne želiš samo šutjeti.

Ma daj prestani sanjati, na koga si postao tako nerealan?! Nismo te tako odgajali, odgajali smo te da šutiš i čekaš bolja vremena. Nema veze što ona neće doći ako samo šutiš i čekaš. Ali to je tako, svugdje ti je isto, svugdje ljudi samo šute dok ih drugi gaze. Nema veze što su ti drugi glupi, primitivni i nesposobni za bilo što pametno.... 

Nemojte misliti da ja ne volim Hrvatsku, kada osjetite moje ogorčenje u rečenicama. Ja samo ne volim više šutjeti i ne volim sve ono ružno što sam tamo doživjela. Vrijeme je da se društvo probudi.

Vi, u institucijama, vi na vlasti, vi na sudovima, vi sa policijskom značkom, vi susjedi, vi, obitelj, prijatelji. Vi, svi vi morate biti malo veći ljudi i skrojiti malo humanije društvo.

Do čitanja,

Vaša Ana...

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Borac za pravdu i svoje snove. Ekstrovert koji nekada želi samoću. Češće sanjarim, nego što planiram. Emotivac sa stavom, buntovnica s razlogom. Ne volim etikete i predrasude, te ih pokušavam što češće srušiti.  Nije me briga što misliš o meni, dok god misliš da sam fenomenalna! Sarkazam i humor  mi spase svaki dan. I kava.

Možeš me pratiti na Facebooku, blogu, na engleskom blogu, te na Instagramu.