Šalu na stranu – ovako 'nefer' raspravu na “milenijsku temu”, nitko nije očekivao. Prva serija “informativnih” tv-spotova, koju je prije par mjeseci lansirala prošla vlada, predstavljala je čistu uvredu za zdrav razum. Nova vlast nije napravila istu stvar valjda samo zato što nije imala vremena. Učinili su ono što se, prema formuli “navrat-nanos i na svoju ruku”, stiglo učiniti. Sjeli u bidermajer i “objasnili” narodu da idemo “tamo gdje oduvijek pripadamo.”
To je do zla boga otrcana fraza koja ništa ne znači. Može li naš liječnik dobiti posao u Frankfurtu zato što “smo oduvijek Europa”? Zašto vjerovati da ćemo biti lišeni korupcije, kad su sve naše velike afere u zadnje vrijeme – Hypo, Mol, Patria... “uvezene” iz EU? Je li krupni kapital veća opasnost za Hrvatsku ako uđemo u Uniju, ili ako ostanemo van nje?
Naročito je podbacila javna televizija. Umjesto da svaki dan priredi diskusiju o vitalnim pitanjima EU, sa jednakim pristupom skeptika i entuzijasta, HTV se zadržala na dnevničkim vijestima i “Otvorenom” , s naglaskom na ridikulozne stavove.
Uspije li referendum, postat ćemo Europejci zato što smo tretirani kao maloljetnici umjesto da u “društvo znanja” uđemo zato što smo dobili sve potrebne informacije
Tako ćemo, uspije li referendum, postati Europejci zato što smo tretirani kao maloljetnici umjesto da u “društvo znanja” uđemo zato što smo dobili sve potrebne informacije...
Očajna kampanja “Za” uniju do te je mjere razgnjevila brojne građane da su – barem tako prijete – u inat odlučili glasovati protiv. Da je referendum održan 1991. godine, sigurno bi 90 posto građana bilo “za”. U nedjelju, sve visi – iako sve ankete daju 55 posto glasova zagovornicima ulaska, nitko ne bi stavio ruku u vatru da će sve ići baš tako glatko. Vladinoj kampanji treba pripisati veliki dio odgovornosti za taj rizik.
