Papučar? Ne, on je supertata i pravi muškarac velikog srca

Kad zagrlim svog sina, bebača od 4 mjeseca, nema veće nirvane, osim kad se zagrljaju pridruži i supruga...nedavno je ispod jednog moj teksta napisao jedan muškarac koji se predstavio kao Klompa. Ja bih ovako od oka, ne poznajući ga, rekla, da je on užasno veliki frajer. 

Priznati to, napisati to, misliti to užasno je frajerski, užasno muški, strašno savršeno...I ja sam žena jedne takve 'klompe', čovjeka koji će za sebe reći da je strašan papučar, ali zapravo je najveći frajer kojeg sam ikada upoznala. On, onako samo usput da se zna, kuha sam od sebe i to odlično, posprema stan bez da se ja silno moram uzrujavati, trpi mene, a to stvarno nije lako, no ono što ga je definitivno diglo na najviši pijedestal u mojim očima jest da je savršen otac. I na svu sreću nije jedini...

Tko je papučar?

Nedavno sam bila na jednom dječjem rođendanu. Puno mama, djece i tata na jednom mjestu. I dok smo se mi majke zasjele u jedan kut sobe i čvrsto odlučile da ćemo pričati o bilo čemu samo ne o djeci, muškarci su zasjeli na drugu stranu. U jednom trenu žamor u našem kutu je zastao, a s njihove se strane čula žučna rasprava, a teme - izlasci, koncerti, pive i nogomet...O ne, ne. 

Oni su žustro raspravljali o tome treba li muškarac ići na porod ili ne, od koje kašice dijete ima probavne tegobe i otkrivali si male trikove za uspavljivanje svojih potomaka. Mi smo se u čudu gledale. Naši muškarci pričaju o djeci, a ne o Ligi prvaka. Hej, kamo ide ovaj svijet? Istina je da smo sve redom bile ponosne na svoje muškarčine. Ovaj Klompa s početka priče je svoj komentar ostavio na moj tekst o očevima koji ostavljaju svoje žene i djecu, o razvodima i alimentacijama, a jedan moj kolega me pitao zašto na takve uopće trošim riječi.

Supertate među nama

- Znaš ja uspavljujem svoju djecu, čistim, spremam, kuham, zašto o takvim očevima ne pišeš, upitao me je s pravom. Ja sam riječi potrošila na one koji to uistinu ne zaslužuju, a nisam na supermuškarce i superočeve koji su svugdje oko mene. Prošla su vremena kada su frajeri bili oni koji mogu najdulje ostati u kafiću i koji tvrde da je ženi mjesto doma i to u kuhinji. 

Supermuškarci se moraju nositi sa superženama, sa svim onim majkama i suprugama koje nerijetko zarađuju i više od njih, a opet doma moraju biti i kakve-takve kućanice i majke. A to je nemoguće bez tih i takvih superfrajera. Bez muškaraca koji će skuhati ručak, čuvati dijete i koji neće grintati jer njegova žena to toga dana nije napravila.

Moj kućni supermuškarac je uzeo godišnji nakon što sam rodila. Proveo je doma prvih par tjedana života našeg sina. Nosio ga, uspavljivao, budio se noću, kupao ga, ulijetao kad god bi ja svisnula od umora. Večer prije njegovog prvog dana na poslu, ja sam bila izbezumljena. Pa kako ću ja bez njega, hoću li uopće znati uspavati dijete...Halo, jedna majka se to pitala, a on me tog prvog dana posla nazvao valjda deset puta da me pita je li sve okej. Naravno, bilo je, ali ono što hoću reći jest da on nije otac koji 'pomogne' ženi tako da jednom u deset dana promijeni bebinu pelenu. On je supertata. 

On je izvlačio stvar kad god bih 'pukla', on me dočekuje doma s kuhanim ručkom, on zna sve trikove kako zabaviti i smiriti naše dijete, on je bio taj koji je mene molio da ga povedem na porod, on je prerezao pupčanu vrpcu...I da, nije jedini. U društvu koje me okružuje puno je takvih. Muškaraca koji šetaju djecu i pse dok su mame na frizuri, koji kuhaju, spremaju, koji uzimaju bolovanje zbog svoje djece, koji su bude noću i uspavljuju da bi se njihove supruge malo odmorile. Da, nekad im sigurno idemo na živce, ali dovoljno su veliki da više uživaju kada s njima na cesti igramo nogomet, nego kada je u stanu sve tip-top. Nema to veze ni sa stupnjem obrazovanja, niti jesu li iz Hercegovine, Slavonije ili Zagreba. Jesu li papučari? Da, za neke sigurno jesu. Ali zapravo su veliki muškarci još većeg srca.