Hajdemo im uzeti novac, pa tko preživi, preživjet će. Teško se oteti dojmu da je upravo to moto Vlade u 'obračunu' s lokalnom upravom, gradovima i općinama...
Tri godine Vlada nije smislila jasnu, održivu i dugoročnu strategiju kako
reformirati lokalnu upravu s 556 gradova i općina. Išli su zato najlakšim
putem i pokušali ubiti dvije muhe jednim udarcem. Smanjit će porezno
opterećenje na dohodak i tako građanima povećati plaće. Proračun to neće
puno koštati jer ionako većina novca od tog poreza ide gradovima i
općinama. Pa neka se oni snađu bez 1,8 milijardi kuna. Tko ne uspije, neka
umre, pa će biti i manje gradova i općina i manje činovnika u njima.
Nažalost, plan ima veliku pogrešku. Čak i da se otpuste svi činovnici u
gradovima, ušteda je dvije milijarde. Ako otpuste i pola zaposlenih, što
je teško očekivati, opet neće imati dovoljno novca. Dodatno, potpuno bez
rasprave i izvan svega najavljenog, prepolovljen je novac za osnovne
škole, vatrogasce, zdravstvo, staračke domove. Zato će se Vladin potez
prelomiti preko leđa građana. Velika većina će dobiti povećanje plaće od
150 do 250 kuna mjesečno, a oni rijetki s plaćom iznad 13.000 kuna dobit
će 1000 kuna.
Gradovi, s druge strane, nedvosmisleno najavljuju da će
rezati investicije i plaće, ali da to neće biti dovoljno. Povećanja
komunalnih nakada, uvođenje prireza, povećanje cijena vrtića, manja
socijalna davanja, sve to će biti direktna posljedica Vladine mini
reforme.
Ono što će građani na jednoj strani dobiti na drugoj će izgubiti
i opet će im pasti standard sljedeće godine. Jedino što će Vlada fokus
nezadovoljstva preusmjeriti sa sebe. Taj politički cilj je legitiman, ali
građani će ga skupo platiti.
