Kolumne

Komentari 34

Plenki, hajde sad kad nemaš ni Vasu ni Miru, održi i obećanja

Plenki, hajde sad kad nemaš ni Vasu ni Miru, održi i obećanja

Andrej Plenković, ali i njegov tim od pet ljudi su premoćno pobijedili svoje unutarstranačke protivnike. Ali baš u takvoj, aklamacijskoj podršci, kriju se i zamke jer više ne postoji unutarnji sustav provjera i kontrola

Članstvo ne podržava Plenkovića. Udaljio se od njih. Članovi jedva čekaju izbore i pokazat će da ovakav HDZ ide u pogrešnom smjeru. Članovi se bune protiv poteza predsjednika. 

To su samo neke od teza koje smo mogli čuti u zadnjih dvije godine što se tiče Andreja Plenkovića i njegova vođenja stranke. Nakon puno puta ponovljenih takvih izjava, ispalo je da šutljiva većina želi odlazak Plenkovića s mjesta predsjednika stranke. Samo se trebaju održati izbori i on je gotov. Oni koji su se predstavljali kao šutljiva većina, ispali su sada glasna manjina. Praktički aklamacijom, članstvo je izabralo Plenkovića. To je još donekle i bilo očekivano, ali nije bilo očekivano da baš nitko iz tima Mire Kovača od pet kandidata za zamjenika i potpredsjednike ne prođe u vrh stranke.  Takva uvjerljiva pobjeda je osujetila i plan b suprotnog tabora: čak i ako Plenković ostane na mjestu predsjednika, kroz naše ljude u vrhu stranke ćemo ga ponovno rušiti nakon parlamentarnih izbora. I tu se opet igralo na kartu izvrsne kontrole terena Milijana Brkića. Koji je sad završio s toliko malo glasova da se iluzija o njegovoj moći rasplinula toliko brzo kao što se brzo zaborave njegovi patetični statusi koje više nitko ne može ponoviti nakon što ih jednom pročita. 

Svi zajedno su doživjeli potop. Ali ta snaga Plenkovićeve pobjede ipak pokazuje jednu slabost. Slabost da su članovi ipak spremni slušati slijepo predsjednika. Tko god on bio. Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko, Andrej Plenković… 
Priznat će vjerojatno i sam Plenković, istu političku težinu nema jedna Zdravka Bušić naspram jednog Davora Ive Stiera, Tomislava Tolušića ili Ivana Penave. Članstvo je odlučilo dati, kako bi rekao Branko Bačić, aklamacijsku podršku politici predsjednika i baš svima u njegovu timu. Samo što su i Jadranku Kosor izabrali aklamacijom, a danas je čak ni Plenković nije vratio u stranku nakon što je izbačena zbog kritika Tomislava Karamarka. Ivo Sanader je bio vođa, sada je u zatvoru i svi se ograđuju od njega. Karamarko je gurnut na političku marginu. 

Plenković sada može uživati u toj pobjedi i pokušati prigrabiti svu vlast još čvršće  u svoje ruke. Nema sumnje da će Miro Kovač i Milijan Brkić biti gurnuti u zapećak, Ivan Penava još može ostati u igri zbog gradonačelničkog mandata u Vukovaru, Stier je prihvatljiv Plenkoviću, a Tolušiću ostaje da se izbori za županijski HDZ. Ali ta moć je i velika  zamka. Plenković već ima jednu osvetoljubivu crtu, ali ako iz stranke makne sve koji drugačije misle, sa svim polugama vlasti koje ima u rukama, mogao bi se pretvoriti u novu verziju Sanadera. Plenković dosad ima prilično čiste ruke, prilično čist obraz unatoč nekim mrljama, ali nitko ne može reći da je korumpiran političar. Ali sada je izgubio protivnike u stranci kojih se iskreno bojao, pa je definitivno narušen i unutarstranački sustav „provjera i kontrole“. 

HDZ je puno vremena proveo zadnje tri godine u unutarstranačkim bitkama, a sve strane su optuživale onu drugu za podjele. Ali uz to, nisu vidjeli nezadovoljstvo aferama, nepotizmom, sporom birokracijom, uhljebljivanjem….Plenković se sada ima vremena posvetiti tome pa ćemo vidjeti koliko je bio iskren u obećanju da će to iskorijeniti. Više mu nitko ne stoji na putu. 
Plenković ima sve karte u svojim rukama. Pitanje je kako će ih iskoristiti. Da okupi stranku, provede reforme, iskorijeni korupciju, transformira stranku. Ili će ovu pobjedu iskoristiti onako kako je svoju moć iskoristio Sanader: pobrisati sve, biti populist, kroz vlast sebi i stranci osigura kontrolu nad državom i novcem.