Plenkovića je sindikalna kacija "67 je previše" stajao europskih izbora. Najavom da će Vlada ipak uvažiti zahtjeve sindikata premijer nastoji izbjeći poraz na predsjedničkim, parlamentarnim, ali i HDZ-ovim izborima.
Andrej Plenković i njegovi ministri optuživali su ovoga proljeća sindikate da su se inicijativom "67 je previše" uključili u političku utakmicu, urotili s oporbom i postali "dionici europskih izbora".
Pa je HDZ s europskih izbora zaista izašao kao gubitnik.
Sada se bliže predsjednički, a nakon njih parlamentarni izbora, ne zaboravimo ni unutarstranačke izbore u HDZ-u, i premijer Plenković pronašao je način kako da neutralizira sindikalni referendum.
Tako što je jučer deklarativno prihvatio sve sindikalne zahtjeve u vezi mirovinske reforme.
Ono u što je Vlada uložila dva milijuna kuna, a premijer i njegov ministar Marko Pavić investirali svoj politički kapital, postalo je apsolutno nebitno.
Ne pomaže ni Kuščević
Jedan referendum, onaj za Istanbulsku konvenciju, Plenković je izbjegao tako što je poslao Lovru Kuščevića da prebrojava potpise, ovaj drugi referendum pokušava izbjeći najavom da će Vlada uvažiti sve što sindikati traže.
Principi, uvjerenja, politika, pa i državni novac, sve to palo je u vodu i Plenković je popustio pod lavinom potpisa.
Ti potpisi stajali su ga europskih izbora. Sada će ga stajati taktičkog uzmaka, kako ga ne bi uskoro stajali ostanka na vlasti.
Možda je to protiv programa Vlade, protiv ekonomske logike, možda je to protivno upozorenjima poslodavaca i ekonomista da je mirovinski sustav pred kolapsom (ili već u kolapsu), ali Plenkoviću je bitno preživjeti danas, da bi se vidjelo hoće li Hrvatska preživjeti sutra.
Pritisak sindikata svojedobno je natjerao premijera Zorana Milanovića da odustane od outsourcinga u javnim službama i od monetizacije autocesta, za koju je ministar Siniša Hajdaš Dončić čak najavio da će podnijeti ostavku ako ona ne prođe.
Pa ju ipak nije podnio.
Smjena Pavića
Marko Pavić nije podnio ostavku zbog poraza oko mirovinske reforme, iako ga je Plenković opalio po prstima smjenjujući ga iz njegova resora. Za Vladu je, kao takav, očito još uvijek dragocjen.
S druge strane, Milanović kao premijer nije uspio izbjeći referendum o braku - neki su rekli i da se nije dovoljno ni trudio - ali ga je zato neutralizirao kroz Zakon o životnom partnerstvu.
Plenković sada želi neutralizirati referendum najavom usvajanja sindikalnih zahtjeva, budući da je lakše naknadno promijeniti zakone nego odluku na referendumu. Osim toga, jučerašnjom najavom otupio je nabrijanost sindikata i javnosti oko mirovinske reforme, kao što se to već od njega očekuje. Kao što smo to već od njega navikli.
U zemlji koja uskoro preuzima predsjedanje Europskom unijom mora vladati idila i slaganje.
Nema pobuna, nema svađa, nema štrajkova, nema referenduma.
Premijer Plenković priznao je poraz pred sindikalnom inicijativom, da bi taj poraz pokušao nekako pretvoriti u pobjedu.
Za koju će se tek vidjeti hoće li biti i pobjeda Hrvatske.
