Oni koji su pristali u troje smiju pregovarati u dvoje, a onaj koji neće u troje sada poziva na zajedništvo. Pa i s onima koji "negiraju Hrvatsku" ili s njom "nemaju veze".
Pregovarački tango: Svatko sa svakim, ali ne više od dva puta
Agoniji još nema kraja.
Samo je zadnji naivac povjerovao da će Most postići dogovor s koalicijom Hrvatska raste prije konzultacija na Pantovčaku zakazanih za utorak. Božo Petrov evidentno nije čovjek koji brza pri donošenju odluka. Pa ih stoga uopće ne donosi.
Ali kakvu bi odluku uopće mogao donijeti uslijed ove kakofonije stavova, mišljenja, teorija i pristupa? Što se od njega uopće očekuje?
Evo, recimo, Robert Podolnjak izjavljuje kako se HDZ nije izjasnio na uvjet Mosta o tripartitnoj vladi. "Stoga nastavljamo pregovore s koalicijom Hrvatska raste".
A o čemu to? O tripartitnoj vladi sastavljenoj od Mosta i koalicije Hrvatske raste?
Prvo utroje, pa tek onda udvoje
S druge strane, HDZ je u svom odgovoru Mostu ponudio dualne razgovore, "kao što ih Most ima sa SDP-ovom koalicijom". Kao da HDZ ne razumije u čemu je zapravo kvaka: najprije se mora pristati na tripartitnu vladu da bi se dobila mogućnost dualnih razgovora.
Tu priliku imao je prije tjedan dana kad je odustao Zoran Milanović, sada tu priliku ima SDP kad je odustao Karamarko.
Milanović je pristao na tripartitnu koaliciju koje više nema, baš kao što su Karamarku otvorena vrata za povratak u tripartitnu koaliciju koja ne postoji.
I što sad imamo? Dva dualiteta koji još uvijek ne uspijevaju činiti kvadrilateralu.
Da ti se zavrti u glavi.
Karamarko od kartona
Uglavnom, oni koji su pristali na trojni pakt nastavljaju dvojne razgovore, hvaleći se pred građanima i pred Karamarkom da su oni, eto, ipak posvećeni tripartitnom zajedništvu.
A ako se kojim čudom jednoga dana uspiju dogovoriti, mogli bi u tu famoznu tripartitnu Vladu uključiti i kartonskog Karamarka i posjesti ga na stolicu potpredsjednika Vlade za nacionalnu sigurnost.
On ionako nije čovjek od puno riječi, pa možda nitko neće primijetiti razliku. A tripartitna forma će biti zadovoljena.
I kad smo već kod forme, valja konstatirati da se čak i Karamarko potrudio zadovoljiti tu formu.
Pa je tako u pismu poslanom Mostu nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a poručio da su njegova stranka i koalicija "spremni nastaviti dijalog sa ciljem postizanja suglasja i suradnje svih političkih opcija o ključnim reformama koje će doprinijeti boljitku hrvatske države i svih njenih građana".
Nije, međutim, jasno spadaju li među te političke opcije i ona za koju je taj isti Karamarko još sinoć ustvrdio da "negira Hrvatsku" ili ona opcija koja "s Hrvatskom nema nikakve veze".
Svi skupa, ali ne u troje
On bi zajedništvo, ali ne i tripartitnost. On bi suradnju svih političkih opcija, optužujući onu suprotnu da "negira Hrvatsku".
On javno optužuje Milanovića da potpisuje sve što mu Most stavi na stol samo kako bi se domogao vlasti i fotelja, zaboravljajući da je prije tjedan dana za to isto Milanović optužio njega, upozoravajući Most da "HDZ laže i potpisuje sve što treba".
A sad Karamarko optužuje SDP da laže.
Ima li ovdje netko tko ne laže? Neka se slobodno javi.
Što je početak?
Predsjednica Republike tako još uvijek neće dobiti potrebnih 76 potpisa za određivanje mandatara, jer Božo Petrov nije odlučio što bi sa SDP-om i HDZ-om, ali više od toga, nije odlučio što bi s vlastitim zastupnicima Mosta koji se očito dijele na lijeve i desne.
Zato bi najbolje bilo da se sve vrati na početak. Ako se cijela stvar uopće maknula s početka. I koji bi to početak uopće bio?
Je li to onaj ovjereni potpis Petrova da neće u koaliciju ni sa SDP-om ni s HDZ-om? Ili je to bio trenutak kad se Milanović predomislio i pristao ući u koaliciju s HDZ-om i njegovim "rasistima i fašistima"? Ili bi taj novi početak trebao biti povratak Karamarka za pregovarački stol?
Ili je ipak najbolje započeti s novim izborima?
To bi u ovoj situaciji jedino imalo nekog smisla.
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku