Drugi puta u tri godine obrazovanje je izvuklo u prosvjede desetke tisuća građana. I nije ovo danas bio prosvjed samo za plaće nastavnika i dostojanstvo prosvjetara, već i prosvjed protiv HDZ-ove vizije Hrvatske.
Naravno da je ovo danas na Trgu bana Jelačića bio prosvjed protiv HDZ-ove vlade.
Kao što je to bio i prosvjed za kurikularnu reformu u proljeće 2016. godine.
I nisu slučajno dva najveća prosvjeda u zadnjih nekoliko godina bila povezana s obrazovanjem, niti je slučajno da je upravo obrazovanje bilo povod za prosvjed protiv HDZ-ove vlade, prvo one u kojoj je sjedio Tomislav Karamarko, a sada protiv one koju vodi Andrej Plenković.
Jer na obrazovanju - na kurikularnoj reformi i na plaćama prosvjetara - demonstrira se politika HDZ-a i zato je obrazovanje postalo katalizator za ispoljavanje frustracija jednog velikog dijela društva.
Hvala Plenkoviću
"Koeficijenti su iskra koja je probudila inat i jedinstvo", poručeno je sa skupa koji je okupio dvadesetak tisuća ljudi u Zagrebu, gdje se najglasnije zviždalo na apele "Dosta krivoj politici" i "Dosta podcjenjivanju vlastitih građana", a sindikalac Branimir Mihalinec zahvalio je premijeru Plenkoviću što je "ujedinio sindikate i građane" u zahtjevima za "drugačijom i boljom Hrvatskom".
Naravno da je to bio politički skup. Iako nije bio ispolitiziran.
Odnos prema obrazovanju ultimativni je test HDZ-ove politike i HDZ je na tom testu već dvaput pao, i pod Karamarkom i sada pod Plenkovićem.
Govoreći o "ispolitiziranom skupu" Plenković je čak zazvučao kao Franjo Tuđman 1996. godine, kad je poslije antologijskog skupa za Radio 101 rigao vatru po "zelenim i žutim vragovima".
I tada, kao i sada, bila je primjetna podjela na dvije Hrvatske.
Oružje i olovke
HDZ je iz oporbe politizirao stožeraše i šatoraše koji su čekićima, plinskim bocama, brutalnim jurišima u ritmu Thompsona rušili SDP-ovu vlast, boreći se za svoje privilegije i status, ali i otvarajući vrata svojoj konzervativno-klerikalno-subnorovskoj viziji Hrvatske.
Danas, HDZ-ova vlast nalazi se na udaru sindikata, prosvjetara, učitelja, profesora koji se zviždaljkama i transparentima u ritmu Majki i Hladnog piva bore za drugačiju, modernu, pa i čak i normalnu Hrvatsku.
To je bila glavna poruka današnjeg skupa.
Prosvjetari su na dnu prioriteta. Obrazovanje je zadnja rupa na svirali.
Međutim, oni su samo simbol HDZ-ova odnosa prema društvu koje se ne temelji na znanju, obrazovanju, kriterijima, transparentnosti, nego na korupciji, nepotizmu, stranačkoj podobnosti, na "žetončićima", subnorovskim udrugama, na mračnoj i zaostaloj viziji Hrvatske.
A to su dva lica hrvatskog društva. Jedno se hrani mitovima, nacionalizmom, mržnjom, šovinizmom, korupcijom. Drugo je željno znanja, otvorenosti, budućnosti, zajedništva temeljenog na istini, a ne na lažima.
I najvažnija poruka na skupu bila je upućena djeci. "Zapamtite, ovo je škola za život, najbolja lekcija našoj djeci. Ovako se bori", kazao je jedan od govornika.
Ne oružjem, mržnjom i plinskim bocama, već štrajkom, prosvjedom, društvenim angažmanom.
Škola za život
U državi koju HDZ-ova vlast desetljećima pasivizira, drži taocem rata i nacionalizma, u kojoj se ignoriraju sindikati i zatiru štrajkovi, ovakvi prosvjedi služe za iskazivanje otpora, treniranje solidarnosti i jačanje društva.
Bez obzira na stranačku pripadnost.
Zbog svega toga ovaj skup ima veće značenje od same borbe za plaće prosvjetara. I ima veću važnost od pukog političkog (ili "politiziranog") pritiska na Vladu.
On pokazuje da se hrvatsko društvo može solidarizirati i ustati u obranu vrijednosti koje se u Plenkovićevu, Bandićevu, Kolindinu ili klerikalnom društvu konstatno zapostavljaju i zanemaruju.
A da se frustracija ne mora nužno iskaliti kroz destrukciju.
To je također jedna, možda i najkorisnija, lekcija ove "Škole za život".
