Reinerova poruka građanima: Manje pričajte, više plaćajte...
Foto: Patrik Macek/PIXSELL/ilustracija
"Zanimljivo je da se tako velika buka podiže zbog doslovno 19 kuna mjesečno. Neka se svatko upita koliko mjesečno trošimo na mobitele, kojih u Hrvatskoj ima više nego stanovnika, kaže akademik Reiner.
"Još uvijek, i nakon poskupljenja struje, hrvatski građani plaćaju više mobitele nego struju. Dakle, smanjiti broj impulsa i malo manje pričati i imat ćemo 40 kuna za struju. Jedno je egzistencija, a drugo je razgovor na telefon", izjavio je Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade, u travnju 2012. godine.
HDZ je tada, treba li to uopće naglašavati, pomahnitao. Optužio je drugog čovjeka Kukuriku vlade za bešćutnost, bahatost, socijalnu neosjetljivost i za prelamanje poskupljenja preko leđa hrvatskih građana.
Ne samo da građani moraju plaćati skuplju struju, nego moraju i šutjeti kako bi si tu struju mogli priuštiti.
A onda, u travnju 2016. godine, dakle gotovo na četvrtu obljetnicu Čačićeve izjave, HDZ-ov predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner pokušao je opravdavati poskupljenje police dopunskog osiguranja.
"Zanimljivo je", kaže on, "da se tako velika buka podiže zbog doslovno 19 kuna mjesečno. Samo neka se svatko upita koliko mjesečno trošimo na, recimo mobitele, kojih u Hrvatskoj ima više nego stanovnika od novorođenčadi do 100-godišnjaka".
S obzirom da je akademik, Reiner je proširio svoju tezu: "Trećina odraslih puši, samo da se upitamo koliko trošimo na cigarete mjesečno, a ovdje govorimo o 19 kuna".
Pa što je, misli si Reiner, 19 kuna u moru ostalih životnih troškova.
Manje pričajte, više se liječite
Poruka je opet jasna: manje pričajte, manje i pušite, pa ćete imati za lijekove. Ili vam oni neće ni trebati.
Posve očekivano, bivši SDP-ov ministar Mirando Mrsić požurio je s kritikom. "Iz dana u dan se uvjeravamo kako bešćutnost stanuje u HDZ-u", napisao je čovjek koji je sjedio s Čačićem u hrvatskoj Vladi.
I uredno tada prešutio njegovu posve jednaku izjavu o mobitelima i struji.
Bešćutnost, dakle, nema stranačku pripadnost ni ideološku obojenost. Ona je svojstvena svakoj vlasti koja se trudi opravdati povećanje cijena i životnih troškova, kao i prelamanje gubitaka preko leđa građana.
Ova koalicija nam kaže da se nije uspjela dogovoriti o smanjenju plaća i privilegija saborskih zastupnika, baš kao što nam je bivša Vlada tupila kako je to smanjivanje ionako "jeftini populizam".
I obje garniture kreću istim ili barem sličnim putem.
Opsesija mobitelima
Na početku mandata dižu cijene, da bi ih u kampanji mogli snižavati. Poskupljuju usluge da bi se pred izbore hvalili kako ih pojeftinjuju. Prelamaju gubitke preko leđa građana, svaljujući usput krivnju na bivšu vlast.
Sve smo to već vidjeli. I sva opravdanja smo već čuli.
Samo nije jasno otkud tolika opsesija mobitelima?
Zar su mobiteli zaista, i dan danas, mjerilo luksuza? Ili su postali svakodnevna (pa i svakome pristupačna) potreba građana, kao što su pametni telefoni prije koju godinu bili neodgodiva potreba državnih dužnosnika i službenika?
Pa je Milanovićeva Vlada na deset tisuća telefona potrošila 16 milijuna kuna.
Država, shvatili smo to već, ima svoje potrebe koje mora zadovoljiti bez obzira na stanje državnog proračuna, onog kojeg pune isti oni građani s mobitelima u ruci. Što više pričaju, više plaćaju, a što više plaćaju, više se poreza slijeva u državnu blagajnu.
Iz koje onda vladajući i oporbeni političari nabavljaju nove automobile i nove mobitele, useljavaju u nove još skuplje prostorije, isplaćuju si plaće i mirovine, financiraju iznajmljene stanove, primaju dodatke na odvojeni život, dnevnice, troškove za prijevoz, ručak u saborskom restoranu...
Zapošljavaju prijatelje i rodbinu, plaćaju enormne rate kredita u kojima grcaju.
Smanjiti apetite
Nije im, međutim, palo na pamet objaviti kako smanjuju vlastite apetite kako bi građani mogli lakše plaćati svoje mobitele, cigarete, struju, dopunsko osiguranje...
Akademik Reiner prima 25 tisuća kuna plaće i ne plaća gorivo, ne plaća cestarinu, ne plaća mobitel... Sve to ide iz džepa građana koji moraju plaćati i svoje gorivo, svoje mobitele, svoje cigarete, svoj kruh, svoju struju. A uskoro će morati plaćati i još skuplje zdravstveno osiguranje, još skuplje usluge, još veće dopunsko, navodno čak i do 150 kuna mjesečno.
Koliko ćemo onda trebati šutjeti na mobitelima da bismo sve to platili?
Ili bi možda najlakše bilo da se, za početak, Reineru oduzme mobitel kako bi oni bez mobitela lakše platili sve skuplje zdravstvo?
