Milan Bandić bi "spavao u Slavoniji" i "ležao u Gunji" da kojim slučajem sudjeluje na EU izborima. Ovako, poručio je da evakuiranima neće ustupiti gradske stanove.
"Zamislite da ministri spavaju u Slavoniji, da premijer isto leži u Gunji, pa to je najbolja priča", izjavio je jučer Milan Bandić. "Da ja idem na euroizbore, ja bih tamo spavao, no s tim se čovjek rađa."
Sa čime se to točno čovjek rađa?
S besramnom ambicijom da prirodnu katastrofu i ljudsku tragediju iskoristi za vlastiti politički probitak? Rađa li se s nedostatkom elementarne pristojnosti? S manjkom temeljne ljudskosti i suosjećajnosti?
Ili možda s navikom da bez ikakve zadrške bubne prvo što mu padne na pamet?
Žderao snijeg i popio vodu
Kako god bilo, konačno smo iz usta samog Bandića doznali zašto se tijekom svoje karijere spoticao po zaleđenim spomenicima, zašto je gacao po blatnim lokvama, zašto je žderao snijeg, dijelio donacije od Dervente do Hercegovine, trčao maratone i teglio svijeće po hodočašćima.
Ne zato što mu je bilo stalo do građana, do običnih ljudi, do ugroženih ili potrebitih, ne zato što mu je bilo stalo do svjetonazora, vjere ili ideologije, ne zato što mu je bilo stalo do funkcije s koje može pomagati ljudima.
Nego isključivo zato što je tako osiguravao ostanak na vlasti.
Zato je i pobjegao s mjesta prometne nesreće, zato se kasnije zbog toga ispričao. Zato se hvalio da je osnivao SDP i istovremeno vodio kampanju protiv "crvene opasnosti". Zato je davao besplatni gradski prijevoz, smanjivao cijene parkinga u Zagrebu, obećavao metro i tunel kroz Sljeme.
Ne zato što to treba građanima, nego zato što je računao da će mu to donijeti pobjedu na izborima.
I koliko god to bilo odavno poznato, još nikada do sada Bandić nije bio uhvaćen u tako otvorenom priznanju.
Zagazio u bezobrazluk
Izjavom kako bi on katastrofalne poplave u Slavoniji iskoristio za pobjedu na nedjeljnim euroizborima, prevršio je svaku mjeru pristojnosti i dobrog ukusa. I ugazio duboko u bezobrazluk.
Bandić ne bi "spavao u Slavoniji" ili "ležao u Gunji" kako bi pomogao ugroženima ili se s njima solidarizirao. To je, uostalom, mogao učiniti i kao obični volonter, ali i kao gradonačelnik Zagreba koji je nebrojeno puta do sada pokazao da je spreman obilaziti Hrvatsku samo kako bi zadržao funkciju gradonačelnika. Ili udario temelje za izlazak na nacionalnu scenu.
Ne, Bandić se javno pohvalio da bi "spavao u Slavoniji" samo da kako bi pobijedio na europskim izborima. Jer, "to je najbolja priča". Ta poplava, valjda.
Za njega nije bilo dovoljno dobro ono što je radio premijer Milanović, vozio se na amfibiji i pozirao s Ray Ban naočalama "kao Sean Connery". Ne, on bi na njegovu mjestu "ležao u Gunji". Jer, kako i sam reče, "čovjek se s time rađa".
Kao Kerum
Rađa se s tom hladnom kalkulacijom. S nečuvenom bešćutnošću. Koja se može staviti uz bok nedavnim izjavama Željka Keruma i njegove sestre da su Splićani sami krivi što lome udove na neočišćenom snijegu i što nisu u dobrim odnosima s djecom i rođacima, pa im nema tko donijeti hranu.
E tako je zvučao Milan Bandić.
Ne samo da se tijekom proteklih petnaestak godina političke karijere vodio isključivo svojom ambicijom i sve što je radio na javnoj dužnosti u prvom redu podvrgavao vlastitom probitku, nego je jučer bio dovoljno samouvjeren da to javno prizna.
Ili dovoljno bahat.
Da on slučajno ove nedjelje ide na europske izbore, spavao bi u Slavoniji. No budući da ne ide, ostat će u Zagrebu i poručiti evakuiranima iz poplavljenih sela da neće moći privremeno useliti u prazne gradske stanove u naselju Sopnica Jelkovec.
Neka se strpe dok ne budu mogli glasati za njega. Za vodećeg manipulatora.
