Evo došli smo do toga da nas Šeks spašava Željke Markić

Zna Vladimir Šeks kako se to radi. Napravio je to već nekoliko puta. 

Onda kad je trebalo zanemariti potpise za sindikalni referendum protiv Zakona o radu, kad je trebalo prilagoditi referendumski okvir za provođenje referenduma za EU, kad je trebalo odšutjeti te iste zakonske rupe kod referenduma o braku.

A učinio je to i jučer kad je trebalo podržati prijedlog ustavnog stručnjaka Branka Smerdela za uvođenjem moratorija na referendume do reguliranja zakonskog okvira.

Učinio je to i zbog, kako je posebno naglasio, "naročito štetne" inicijative Željke Markić koja se zalaže za izmjenu izbornog zakonodavstva.

Zabrana do daljnjeg

Šeks misli da su njezini zahtjevi za preferencijalnim glasanjem, snižavanjem izbornog praga i nekim drugim izmjenama, toliko "štetni" da iziskuju zabranu svih referenduma do daljnjeg. 

Štetniji čak i od njezina referenduma o braku. Štetniji čak i od referenduma o ćirilici koji je pao tek na Ustavnom sudu. 

I sve to unatoč činjenici da bi se ovaj Markićkin referendum održavao u okviru onih istih pravila koja su vrijedila za ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

Pa što je toliko "štetno" u tom prijedlogu Željke Markić da tjera Šeksa, ali i Smerdela, u tako radikalne zahvate?

Legitimni motivi

Što god mislili o Željki Markić, njezini motivi su legitimni. Ona želi iskoristiti mehanizme koji su joj na raspolaganju kako bi mijenjala zakone koji bi pomogli prvenstveno njoj, zatim njoj sličnima, potom mnogim nezadovoljnicima u strankama, kao i svima onima koji žele razbiti politički duopol HDZ-a i SDP-a baziran na partijskoj poslušnosti i ovisan o političkoj apatiji.

Ona na to ima pravo, ona nije jedina koja o tome govori, kao što ima pravo oslanjati se na postojeću zakonsku regulativu. Njezin zahtjev neće srušiti ustavni poredak, niti je usmjeren protiv manjina, kao što je to bilo u vezi ustavne definicije braka.

On je usmjeren prvenstveno protiv političkih elita. 

SDP i HDZ složno su odobrili održavanje referenduma o braku, ali ne žele dopustiti održavanje referenduma o izbornom zakonodavstvu.

Štetni zakoni ili inicijativa?

Složno su narušili zakonski okvir kako bi progurali referendum za EU, u međuvremenu ga nisu nanovo izgradili, a sada umjesto zakašnjelih reformi traže zabranu inicijativa koje nazivaju "štetnom".

Ako Vladimir Šeks, zajedno s nekim kolegama, misli da je ova inicijativa za izmjenama izbornog zakonodavstva doista toliko štetna, štetna za političku stabilnost zemlje i stanje demokracije u raljama jeftinih populista, svejedno mora imati na umu da je legalna i legitimna. 

I da se protiv nje treba boriti argumentima i reformama, a ne zabranama i moratorijima. Uostalom, zamjenik predsjednika njegove vlastite stranke podržava uvođenje preferencijalnog glasanja. Mogao bi i njega proglasiti štetnim.

Pa što ako Željka Markić želi sniziti izborni prag? I sam Vlado Šeks se, zajedno sa svojim kolegama u HDZ-u, često puta igrao s izbornim pragovima, uvodeći jednom prilikom čak i cenzus od 11 posto za koalicije od tri i više stranaka. 

Šeks je crtao izborne jedinice kako je HDZ-u odgovaralo, miješajući urbana i ruralna područja, ne bi li time neutralizirao premoć lijevih stranaka u gradovima.

Mnogi su taj Šeksov "gerrymandering" proglašavali - i još uvijek proglašavaju - izuzetno štetnim, štetnijim od svega što Željka Markić sada želi progurati. Pa je on još uvijek na snazi.

Šeksovo petljanje

I ne zaboravimo, Šeksovo petljanje u zakonodavstvo dovelo je do brojnih nepravilnosti u izbornom procesu, netransparentnosti u financiranju i još mnogo stvari koje vape za promjenama. To bi se također moglo nazvati štetnim.

Dugoročno možda čak štetnijim od onoga što traži Željka Markić. Ali ako se već Šeks želi protiv nje boriti, neka se zajedno s drugim nezadovoljnicima bori argumentima, umjesto zabranama. Nakon kojih bi SDP i HDZ složili pravila kako njima najbolje odgovaraju.

Neka umjesto toga izađe na referendum i glasačima servira uvjerljive argumente zbog čega je taj prijedlog Željke Markić "naročito štetan". Neka ih uvjeri u ispravnost svojih i u štetnost njezinih stavova, umjesto da mijenja pravila kad god mu to ne odgovara.

Bilo bi to poštenije i za građane, i za javnost, i za hrvatsku demokraciju, kakva god ona bila.

Uostalom, demokracija je sve ove godine bila u sigurnim rukama Vladimira Šeksa, pa vidimo dokle nas je to dovelo. 

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku