Danas sam trebala pisati o sudbini. O ljudima koji su tu, koji su otišli, koji su došli i ostali. Trebala sam, ali neću. Neću jer ne želim, i ne mogu, i jer mi se ne da.
Smijem imati dane kad mi svi smetaju i trebaju me se kloniti
Neću jer smijem i ja nekada biti lijena, drska i neraspoložena. Smijem i ja nekada ne odgovarati na poruke. Smijem poželjeti odmoriti se od svega i svih. Smijem se odmoriti…od tebe, njega i sebe same. Smijem i ja reći da me baš briga kada to uopće ne mislim. Smijem reći i da me nije briga kada me doista nije briga. Smijem i ja nekada opsovati i ne ispričati se.
Smije i meni biti dosta svega. Smijem i ja staviti osmijeh u korpu za prljavi veš i ne prati ga tjedan dana.
Smijem nositi prljavu majicu i takva otići u trgovinu. Smijem i ja nekada ne pozdraviti susjede. Smijem se izderati na njega bez veze jer; zašto bi on bio jedini koji to radi. Smije i meni biti dosta vlastitih popuštanja, smije i meni biti muka od vlastite potrebe za ispravljanjem pokidanih stvari, situacija i ljudi. Smijem i ja pustiti da me krivo shvate. Smijem jesti iz pekare i doručak, i ručak, i večeru. Smijem i ja reći: “Javim se za pet minuta!” i javiti se za tri sata, a možda ni tada.
Smijem ne prati kosu pet dana i takva otići u izlazak. Smijem reći da neću iako vi mislite da bih trebala. Smijem znati što želim i što trebam. Smijem odrezati kosu na kratko samo zato što sam bijesna. Smijem biti bijesna. Smije mi biti dosta svega. Smijem ne podržavati one koje bih trebala. Smijem reći da mi pretjerano pozitivni ljudi idu na živce. Smijem reći da ih se pola preserava.
Smijem imati dane kada mi svi smetaju, dane kada je bolje da me se kloniš, dane kada više ne mogu. A ne mogu jer mi je muka, ne mogu jer sam umorna od toga da sam uvijek ja ta koja razumije, smiruje i miri. Smijem i ja reći da nisam raspoložena za društvo. Smijem i ja stavljati neke druge stvari na prvo mjesto.
Smijem i ja nekada ne popuštati. Smijem se smijati kada ne treba. Smijem se smijati samo da bih nekoga naživcirala. Smijem nositi poderane najlonke na svečanu haljinu. Smijem nositi cipele na trenirku. Smijem plakati kada uopće nisam tužna i smijem se počastiti kada uopće nisam zaslužila. Smijem biti ljuta na ljude i njihove izgovore. Smijem psovati kao muškarčina i onda reći da sam dama…jer ja to i jesam i bit ću. Bit ću dama i u poderanim čarapama, prljavim cipelama, drska, bezobrazna i neraspoložena. Bit ću dama s masnom kosom i prljavom majicom. Bit ću dama ako pljunem na ulici. Bit ću dama kada učinim sve ovo jer i mi dame smijemo imati dane kada sve smijemo.
Smijem i ja reći da mi je muka od obećanja koja nikada ne postanu djela. Smijem i ja obećati pa ne ispuniti obećano.
Smijem raditi stvari koje ne rade djevojke. Smijem raditi stvari koje sam prerasla. Smijem se vraćati na stvari na koje ne bih trebala. Smijem ne živjeti u trenutku i smijem ne razmišljati pozitivno. Smijem se napiti utorkom, iako srijedom radim. Smijem ne disati duboko i ne brojati do deset. Smijem umjesto toga vrištati iz sveg glasa. Smijem kupiti nešto što nikada neću ni obući. Smijem obući nešto što nikada prije ne bih.
Smijem pisati priče kada sam ljuta. Smijem objaviti priče koje mi se kasnije neće sviđati. Smijem danas ne biti zahvalna na svemu što imam. Smijem uzeti pauzu. Smijem bježati od problema jer kad treba mogu biti jako brza. Smijem mrziti obaveze koje inače volim. Smijem se ne javljati po deset sati. Smijem se praviti luda. Smijem stati baš onda kada postane zanimljivo.
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Zaljubljena u riječi, filmove, knjige, prirodu i glazbu. Prijatelj svih.
Kako se Zubak kladio na naše pravosuđe i nije mogao izgubiti
Kristijan Iličić: Na Maliju sam ležao 50 sati pokriven u jednom čamcu, skrivao se od terorista
Ilona skinula zaručnički prsten u 'Ljubav je na selu': 'Ivice, dobio si tri prilike i sve tri si zeznuo!'