Moj prijatelj Bojan je dao otkaz ne na jednom, već na dva posla (za koje bi, usput rečeno, velika većina ljudi ubila), i otišao na put oko svijeta.
Šteta je što bismo toliko toga rekli, ali onda ostavimo 'seen'
Otkazao je stan, prodao namještaj, podijelio sve suvišne stvari, udomio zečeve, skupio novac koji je zaradio, spremio život u kufer i krenuo. U Hrvatskoj, u kojoj je vrlo popularna urbana legenda kako je prilika da živiš život dostojan čovjeka ravna dobitku na lutriji, on je tom životu rekao „ne, hvala“ i otišao za nekim životom koji je sličniji onome što je njegov pojam dobitka na lutriji. Netko će možda reći da je moj prijatelj Bojan lud. Ja ću reći da moj prijatelj Bojan ima muda, s velikim M. Iako je tu svoju ekspediciju po društvenim mrežama nazvao „Bojan nema plan“, ja bih rekla da Bojan ima plan bolji od većine nas. Bojan ima plan iskoristiti život do te granice da jednom kad se okrene ni u najluđem ludilu se ne zapita „što bi bilo kad bi bilo“. On će znati točno što JE bilo.
Naravno, formula nije univerzalna i ovo nije poticaj da svi ostavimo sve i odemo surfati u neko vječno ljeto, s ruksakom po svijetu, stopirajući po Europi ili otkrivajući Afriku, osim ako baš to nije tvoj san.
Meni je recimo takav neki scenarij sličniji horor filmu nego ostvarenju snova. Jeb’o svijet i ruksake, daj mi poslove koje volim, sobu koju sam uredila da mi bude utočište od svijeta i povješala po njoj toliko lampica da mi se muž svako jutro zadavljen kablovima probudi, a ja ih svaki dan iznova instaliram, daj mi laptop da tipkam kad mi u glavi postane tijesno i onih par desetaka najdražih ljudi na svijetu nadomak ruke da ih izgrlim kad treba i ne treba… i dobro je. Ali dobro je jer sam jednom i negdje napravila ne korak, nego skok na glavu iz svoje komfort zone… i proplivala. Mogla sam se i utopiti, naravno, međutim to je rizik na koji sam pristala. Rizik na koji ću se danas, iz granica svoje nove komfort zone, sve teže ohrabriti, jer je očito broj godina obrnuto proporcionalan s hrabrošću. Tresnula me i potpuno porazila ta spoznaja iz vedra neba, prošli četvrtak navečer, kad mi je prijatelj u razgovoru dijagnosticirao kukavičluk.
Neću reći da život počinje izvan komfort zone, jer mi se generalno diže kosa na glavi od tih jeftinih motivacijskih spika s Facebook covera.
Ne počinje. Ima života i u komfort zoni. Dapače, često je ugodan, mirisan, siguran i lijep, bez pretjeranih turbulencija i straha da će ti hormon stresa biti tamo gdje je meni, nebu pod oblacima. Ali ima i predivnih stvari van tih granica komfort zone, koje bi bila šteta propustiti u životu. Pišem ovo i sebi i tebi: jedan je život, a i da ih je sto, i dalje bi bila šteta potratiti ga na kukavičluk.
Šteta je što od straha od neuspjeha imamo milijun izlika za sve.
Šteta je što bismo putovali, ali eto nikako da nam se poklope stanje na bankovnom računu i slobodno vrijeme.
Šteta je što bismo pokazali svijetu svoj talent, ali što ako naletimo na neodobravanje.
Šteta je što bismo promijenili posao kojim smo nezadovoljni, ali nas je strah nepoznatog.
Šteta je što bismo ljubav iz filmova, ali nećemo poslati onu jednu poruku.
Šteta je što bismo toliko toga rekli, ali ostavimo seen.
Šteta je što bismo svašta, ali sad nije situacija.
E, pa, nemoj da ti život prođe u čekanju idealne situacije. Jer to je tek šteta!
Uzgoji muda, ostvari snove, napravi od života ono što ti od njega želiš, ili barem pokušaj. Ako i ne uspiješ, ako i ne dobiješ na kraju filmski scenarij koji si zamislio na početku, imat ćeš barem svoj scenarij i priču. Imat ćeš zadovoljstvo da se pogledaš u ogledalo i kažeš si „čestitam, dao si sve od sebe“.
Čestitam, ti si ganjao svoj dobitak na lutriji.
Sve ispod toga je šteta.
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku.
Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.
Kristijan Iličić: Na Maliju sam ležao 50 sati pokriven u jednom čamcu, skrivao se od terorista
Andrijašević za 24sata: Dinamo više priča nego što igra, Rijeka mora kupovati, Hajduk ne...
10 recepata s kiselim zeljem: Odlično ide s grahom i palentom