Šef SDP-a Davor Bernardić kao da je zaboravio kako su ih 2015. godine Nikola Grmoja i Božo Petrov brutalno zavlačili. I onda se konačno udružili s Tomislavom Karamarkom...
Možda je zaista tako da nitko živ u Hrvatskoj ne razumije dubinu i dosege Davora Bernardića. Predsjednik SDP-a, u naletu nove politčke strategije, prvo je rekao da Plenković mora u zatvor. A onda je ponudio stranku Petrovu i Grmoji. Baš u ruke Boži i Nikoli, koji su 2015. tako brutalno zavlačili SDP s koalicijom. I onda se konačno udružili s Tomislavom Karamarkom. A doveli su i Oreškovića u Banske dvore, što iz današnje perspektive izgleda kao da se nikad nije ni dogodilo. Dogodio se i skandal s Crnojom, pa onim smiješnim ministrom obrazovanja Šostarom.
Eksplozija nekompetencija, primitivizma i svega što je tu Mostovu koaliciju s Karamarkom za spas Hrvatske pretvorilo u neviđenu blamažu. Dok se sve to zbivalo, a nema drugog objašnjenja, u udobnosti ureda zagrebačke organizacije SDP-a Bernardić je bio zaokupljen nečim drugim.
Što je u glavi šefa stranke koja se nudi Mostu? Stranci koja je, najprije, interesna skupina s nešto malo knaufa političke vjerodostojnosti. Petrov, koji ovjerava izjavu kod javnog bilježnika da neće ni s kim u koaliciju i brzo se predomisli neviđena je smijurija. Tu nikad viđenu sprdnju birača i javnosti u Hrvatskoj ne bi trebalo tek tako zaboraviti. Jer Božo je tip koji svaki put ima nekoliko uvjeta, ali nekako uvijek završi kod HDZ-a. Mostove strateške reforme, pogotovo ona javne uprave, svele su se na zabranu korištenja službenih automobila. Super. Reformiranim kurikulumom za škole, novim modelom obrazovanja, koji je suštinsko pitanje propasti ili uspjeha ove države, nisu se baš bavili. A Petrov i Grmoja jako vole govoriti o mijenjanju sustava. U pravedniji i efikasniji. Sad im se nudi i Bero. Jupi.
