Kujundžić nije htio dati ostavku jer ga je brinulo "kakvu poruku time šalje djeci". Dijete je primilo nagradu od osuđenog nasilnika, a ovoga tjedna djeca su vidjela kako na vlasti osigurati imovinu i kako s njom muljati.
Svi smo već zaboravili Milana Kujundžića. Ali sjećate se što je naveo kao razlog zbog kojeg nije želio dati ostavku?
Bojao se kakvu će poruku poslati djeci.
"Ako pobjegnem pred interesnim skupinama koje me napadaju", kazao je sada već bivši ministar zdravstva koji se našao pod lavinom medijskih otkrića, "kakvu poruku šaljem djeci?".
Pa ga je premijer ubrzo morao smijeniti, a Državno odvjetništvo se promptno zainteresiralo za njegovu imovinu i tvrtku njegove supruge. E ta "poruka djeci" nije ga previše zanimala.
Prije nekoliko dana djeca su dobila i poruku požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića. Nije se još ni osušila tinta na prvostupanjskoj presudi za obiteljsko nasilje, a župan je bio pozvan na svečanost dodjele nagrade najboljoj učenici.
Učenica i župan
Nadarena djevojčica montirana je za fotografiranje sa županom samo dva dana ranije osuđenim zbog toga što je - kako stoji u presudi - ženi "vikao da je luđakinja, glupa kravetina, budala, glupača, te fizički nasrtao na nju, hvatao je rukama za vrat i stiskao, šamarao, govorio kako će je ubiti, izbosti i rasparati joj grkljan".
To je valjda bio način da se učenici oda priznanje.
Na to je čak u Telegramu reagirala pravobranitelja za djecu Helenca Pirnat Dragičević. "Činjenica da je nagradu neposredno učenici uručio župan, koji je nepravomoćno osuđen zbog nasilja nad suprugom, doista baca veliku sjenu na taj događaj", piše u odgovoru pravobraniteljice.
Dijete je, dakle, iz prve ruke moglo vidjeti kako u ovoj zemlji prolaze osuđeni nasilnici: ostaju na funkciji i dijele nagrade po školama.
To je bila poruka djeci.
"Meni treba pomoć!"
Kao što su djeca ovoga tjedna mogla mnogo naučiti iz priča o imovinskim karticama ministara. Ako ništa, naučila su da se u ovoj zemlji isplati biti političar, jer vam na funkciji vrijednost imovine eksplodira, osim ako tu vrijednost - poput Damira Krstičevića - u imovinskoj kartici naprosto ne prepolovite.
A djeca su, isto tako, mogla vidjeti Krešimira Žunića, HDZ-ova direktora Agencije za promet nekretninama, kako se hvali da je od agencije na čijem je čelu kupio POS-ov stan po uvjetima povoljnijim od tržišnih. "Meni treba pomoć! Meni treba pomoć!", plakao je Žunić u kameru RTL-a.
Pa si je onda pomogao.
Bog je prvo sebi bradu stvorio.
Također, djeca su mogla vidjeti premijera Andreja Plenkovića u službenoj delegaciji u Auschwitzu. Sa sobom je poveo Tomu Medveda, ministra koji istodobno s odavanjem počasti ubijenim u Holokaustu financira revizionističko istraživanje o "tri Jasenovca" u kojemu se negira Holokaust u NDH.
Nositelji tog istraživanja uredno gostuju po hrvatskim školama, dok je prošle godine samo 17 školskih grupa posjetilo Jasenovac.
To je još jedna poruka djeci ove vladajuće garniture.
Zločinci i teroristi
Ima toga još. U netom završenoj predsjedničkoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović na svom je Facebook profilu objavila spomen na osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, koji si je u sudnici oduzeo život, a podršku joj je dala i osuđena teroristkinja i otmičarka aviona Julienne Bušić.
Poruka: nije zločinac i terorist onaj tko je na našoj strani.
Mogli bismo tako nabrajati unedogled, te "poruke" koje političari šalju našoj djeci, od žetončića koji se prodaju najvišem ponuđaču do premijera koji naganja zastupnika u Hrvatskom saboru.
Plagirajte, izmišljajte i sakrivajte, maltretirajte suprugu, koristite funkciju, bježite od odgovornosti, grabite se za stranačke iskaznice, ne birajte sredstva ni saveznike, a bogami ni prijatelje.
Mogla je to vidjeti i ona požeška učenica koja koristi svoju pamet i znanje kako bi kreirala budućnost koju bi, eto, trebala ostvariti u zemlji u kojoj vladaju tomaševići, kujundžići, krstičevići, medvedi, bandići i svi drugi.
