Ministri ne daju ostavke, sudovi štede tajkune, policija štiti političare, socijalna skrb ne štiti djecu... Kamo god gurnuli nos u ovoj državi i društvu zapuhnut će nas smrad. Pad povjerenja u institucije rastače ovo društvo.
I svaka vijest donosi novo potonuće hrvatske države, društva, institucija, vrijednosti, povjerenja građana.
Jutros je nakon gotovo dvije godine napokon potvrđena optužnica protiv Tomislava Sauche, zastupnika koji dvije godine diže ruku za HDZ u Hrvatskom saboru.
Jučer je objavljena optužnica protiv HDZ-ova Marijana Kustića zbog prometne nesreće, tri dana nakon ličkih županijskih izbora na kojima je Kustić pobijedio. Tko zna što bi se dogodilo da je objavljena tri dana ranije?
Jučer je sud napokon osudio Tomislava Horvatinčića za ubojstvo talijanskih turista. Kazna je, međutim, odmjerena taman toliko da ovaj poduzetnik ne mora odmah u zatvor.
Bahatost do neba
A prekjučer je premijer Andrej Plenković bahato, kako samo on to zna, objavio da ministrica koja je pogazila dijete s vozačkom isteklom prije tri godine uredno ostaje u Vladi. I onda, kad je vidio da je to postalo popularno, javio se i Ivan Vrdoljak da je i njemu istekla osobna.
Budala je onaj tko ju je produžio.
Trebate još? Možemo tako vrtjeti film unazad još danima, tjednima, mjesecima i godinama. Možemo vrtjeti film o urušavanju i propasti institucija i društva, nepoštivanja Ustava i zakona, prezira politike prema javnosti i građanima, bujanja nepovjerenja u institucije, u vlast, politiku...
Svakim danom sve je gore.
Koji god slučaj izbio u javnost, koja god institucija došla na dnevni red, u javnosti se otvara nova provalija povjerenja.
Raspad sistema
Recimo, u policiju koja danima nije željela otkriti detalje o nesreći ministrice Žalac u Vinkovcima. U policiju koja upada u redakcije i legitimira novinare po nalogu lokalnih šerifa. U policiju čiji pripadnici maltretiraju migrante, tjerajući ih da pjevaju "Za dom spremni".
Ili u sudove koji prvo oslobađaju tajkune, a potom odmjeravaju kaznu tajkunima taman da oni ne moraju odmah ići u zatvor.
Ili u sustav socijalne skrbi koji dozvoljava roditeljima osuđenima zbog zanemarivanja i maltretiranja da zadrže dijete i onda ih bace kroz balkon. U sustav koji dozvoljava ocu da prebija malodobnu kćer.
Ili u pravosuđe kojemu trebaju dvije godine za potvrđivanje optužnice protiv osobe koja drži HDZ na vlasti. U pravosuđe koje kalkulira s objavljivanjem optužnica protiv aktera na izborima.
A o politici da se i ne govori. Ona je svojim prezirom prema Ustavu i zakonima, prema moralu i etici, prema bazičnoj pristojnosti i dobrim običajima, generator tog nepovjerenja u institucije koje postojano rastače hrvatsko društvo.
Nema odgovornosti
Ministrica Murganić ne daje ostavku jer nije osobno odgovorna za slučaj na Pagu. Nije ona omogućila manijaku da baci djecu kroz balkon. Ona je ipak samo ministrica.
Ali ni ministrica Žalac ne daje ostavku, iako je ona osobno pogazila dijete (u još uvijek nerazjašnjenim okolnostima) i osobno je ignorirala zakonsku obavezu da produži vozačku. Pa sad još apelira na građane da provjere dokumente.
Premda bi im zapravo najpametnije bilo da provjere vrijedi li im još iskaznica HDZ-a.
Nema, dakle, odgovornosti: ni političke ni osobne.
Nova Plenkovićeva uzdanica u Lici, Marijan Kustić, skrivio je prometnu nesreću s dvoje teško ozlijeđenih. Nema ostavke. Zašto bi je i podnio?
Nije ju htio podnijeti ni Davor Bernardić kad je 2016. godine vozio pijan. Krug je zatvoren: HDZ ne daje ostavke pozivajući se na oporbenjake, oporbenjaci ne daju ostavke jer se ugledaju na HDZ.
A što bi iz svega toga trebali zaključiti građani?
Ako oni koji pišu zakone te zakone ne poštuju, zašto očekuju da će ih poštivati obični ljudi?
Kapilarno trovanje
Taj otrov potom se kapilarno provlači kroz čitavo društvo.
Evo, HDZ se obvezuje da će Hrvatski sabor i dalje biti pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, one koju je zabranila Katolička crkva u Koruškoj, iako se na mjestu tajnika Bleiburškog voda nalazi osuđenik za ubojstvo. I njega HRT poziva u svoje emisije.
Gurnite nos u bilo koji dio društva, sigurno će zasmrdjeti.
Nema više povjerenja ni u koga: ni u vlast, ni u oporbu, ni u policiju, ni u pravosuđe, još manje u sudove, ni u socijalnu skrb, ni u zdravstveni sustav, ni u javnu televiziju...
A to je onda, taj rasap vrijednosti, plodno tlo za manipulatore, radikale, opsjenare, populiste i demagoge. Kojih, ne zavaravajmo se, trenutno najviše ima na čelu države.
Hrvatska je ponovno i službeno uvrštena u korumpirane države, među države s manjkavom demokracijom, s niskom razinom slobode govora, pada na tablicama konkurentnosti, a odljev ljudi preko granice indikator je pada povjerenja u ovu državu i njezine institucije, od vrha do dna.
