Još nije jasno bi li nas novi slogan SDP-a trebao ohrabriti ili prestraviti. Ohrabriti zato što Hrvatska dobiva uvjerljivu oporbenu opciju ili prestraviti zato što je budućnost oporbe u rukama Davora Bernardića i suradnika.
"Sve je na nama!", poručio je SDP ovoga vikenda na svojoj izvještajnoj konvenciji.
I u ovom trenutku nije baš jasno bi li nas taj slogan trebao ohrabriti ili prestraviti.
Ohrabriti zato što Hrvatska napokon dobiva uvjerljivu oporbenu opciju. Ili prestraviti zato što je budućnost oporbe u rukama Davora Bernardića i njegovih ljudi.
No, ako je taj slogan trebao ujediniti, pomiriti i mobilizirati stranku koja još uvijek u anketama debelo zaostaje za HDZ-om, onda bi ga trebalo preventivno demistificirati. Prije nego što ga netko shvati (pre)ozbiljno.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Krenimo od najvažnijeg: u proteklih četvrt stoljeća hrvatskog višestranačja uglavnom je "sve bilo na HDZ-u". Tek kad se HDZ raspadao nakon smrti Franje Tuđmana ili urušavao poslije odlaska Ive Sanadera prema Remetincu, SDP se nekako uspijevao dokopati vlasti. U bilo kojem drugom slučaju, HDZ je pronalazio način, metodu i partnera koji će ga dogurati na vlast (Most) ili zadržati na vlasti (HNS).
Nikada, dakle, nije sve bilo na SDP-u, a kako sada stvari stoje, teško da će tako biti i bliskoj budućnosti.
Razlog za strah
Drugo, ako je doista sve na SDP-u, i to s Davorom Bernardićem na čelu, onda je to doista razlog za pesimizam, ako već ne i za bojazan.
"Vjerujem u to da možemo mijenjati Hrvatsku samo ako smo sposobni mijenjati sebe", poručio je Bernardić u stilu priučenog life coacha. "Iza nas je burnih godinu dana. Za mene osobno, godina u kojoj sam proživio teških i tužnih, ali i dirljivih, emotivnih, i prekrasnih trenutaka. Doživio sam i puno izazova, teških odluka i odricanja. Zbog svega toga, danas sam spremniji i odlučniji nego ikad i dalje biti odgovoran za SDP i preuzeti odgovornost za Hrvatsku.
Zar to doista ne izaziva jezu?
Ako SDP misli da je zaista sve na njemu, onda je teško i zamisliti kakvu budućnost ta stranka ima. (Ili nema.) Jer, Davor Bernardić je i ovoga vikenda pred naklonjenom publikom, uz ispeglani govor i pripremljeni nastup opet zvučao neuvjerljivo i izvještačeno. Iz stranke koja se inače diči demokratičnošću i kritičnošću mogla su se čuti dva ili tri disonantna tona.
Iz stranačkog laboratorija ispao je program, ali koga u ovoj zemlji više zanimaju mrtva slova na papiru? Stranke se više ne obaziru ni na predizborna obećanja, pa tko se više uzda u stranačke programe? Koliko ih je samo SDP dosad pogazio?
Tko se uzda u ljude?
Također, program se ne provodi sam od sebe. Provode ga ljudi. A SDP trenutno, i uz višegodišnji trend pogoršanja, na čelu stranke i na vodećim mjestima nema baš previše ljudi za koje se može reći da su sposobni voditi stranku, provoditi program i odvesti SDP do vlasti.
I najvažnije, ustvrditi da su ti ljudi sposobni slomiti HDZ prije nego što je on sam sebe slomio.
Treće, parola "Sve je na nama" izrečena je i pred potencijalnim SDP-ovim koalicijskim partnerima i veliki dio posla doista je i na njima. U ovom trenutku SDP ima problem da je dosadašnjeg prirodnog partnera, HNS, izgubio u koaliciji Plenkovićem, a u oporbi zapeo s neprirodnim partnerom Mostom. SDP koketira sa svjetonazorskim i ideološkim partnerima, a surađuje s HSS-om koji frkće nosom na Istanbulsku konvenciju.
Drugih novih partnera baš i nema na vidiku i ponovno se stvara dojam da je Plenković atraktivniji za suradnju od Bernardića.
Barem dok ne odmagli u Bruxelles.
"Nježne biljke"
I tako dolazimo do četvrtog pitanja: je li slogan "Sve je na nama" barem dijelom bio upućen i SDP-ovim glasačima, odnosno biračima ljevice i liberalnog centra?
Ako je tako, ako se opet poručuje glasačima da su si sami krivi ako ne glasaju za SDP jer će im se onda dogoditi HDZ, ako ih se poziva da začepe nos i glasaju za Bernardića kako im se ne bi dogodio Plenković ili netko još gori, onda je to čisti cinizam.
Zoran Milanović na odlasku sa čela SDP-a ustvrdio je da su njihovi birači "nježne biljke koje može s izbora odagnati kiša, krivi pogled ili kriva riječ". A on je tih krivih riječi i krivih poteza imao na bacanje. Davor Bernardić sve više izbjegava te krive riječi, ali i one prave izgovara na krivi način.
Jeftina patetika
Pa koliko god HDZ bio loš ili opasan, SDP je pronalazio načine da bude jednako loš ili nekada još gori. Od Bernardićevih nastupa često su komičniji istupi njegovih kritičara, a stranka se muči da ostane relevantan faktor na političkoj sceni.
Liderstvo i uvjerljivost privlače birače, angažiranost i iskrenost, a ne samo ispeglani programi i šuplje parole, ono je čime se mobilizira biračko tijelo. A ne prebacivanje loptice na građane koji su, eto, izbirljivi i razmaženi pa ne padaju na Bernardićeve patetične izjave o "teškim, tužnim, ali i dirljivim, emotivnim i prekrasnim trenucima".
I tako, kad se podvuče crta, teško je donijeti neki uvjerljiv zaključak o SDP-ovoj paroli "Sve je na nama": u jednom trenutku zvuči kao recept za samopomoć, a već u drugom kao panični poziv u pomoć.
Zabrinjavajuće je kad SDP misli da sve ovisi o njemu. A zastrašujuće je i pomisliti da se alternativa HDZ-u svodi na Bernardićev SDP.
