U ovim pregovorima Most sve više nastupa kao sekta koja se ne obazire na glasove, na institucije, proceduru, realitete, kao ni na vlastita obećanja i garancije.
Tko je to umro i postavio Most za moralnog i političkog arbitra u ovoj državi?
"Naši birači i članovi smatraju, a također i ankete, da oni koji su neuspješno sudjelovali u prethodnim vladama ili nose kakav drugi loš teret, neće moći sudjelovati u sastavljanju vlade", izjavio je jučer jedan od Mostovih pregovarača Ivan Lovrinović.
Dakle, nakon što su natjerali izborne pobjednike da se pokore njihovim programskim zahtjevima, nakon što su uvjetovali koaliciju prihvaćanjem "nestranačkog stručnjaka" za premijera, nakon što su tjerali SDP i HDZ da se odreknu svojih predsjednika, a istodobno odbili dići u Hrvatskom saboru ruku za svog kandidata za predsjednika parlamenta, sada su uzeli sebi za pravo da određuju tko je podoban za ulazak u tu novu vladu.
"Neuspješni" i oni koji nose "loš teret" nemaju pravo pristupa.
Kome trebaju birači?
Bez obzira što su ti "neuspješni" i oni s "lošim teretom" na izborima dobili ukupno milijun i pol glasova hrvatskih birača, a Most "samo" 300 tisuća.
Most je odlučio otići toliko daleko da će poništiti volju građana i odrediti koji mogu, a koji ne mogu participirati u novoj vladi. Ali Most je također preuzeo i ulogu institucija koje određuju tko ima kakav "loš teret".
Nitko, dakle, ni birači ni institucije nisu važniji od Mosta.
Most će odrediti, po vlastitom nahođenju, tko je bio neuspješan, a tko može biti uspješan (hoćemo li čuti kriterije?), kao što će odrediti tko ima "loš teret" (optužnice, presude, sumnje?) i je li kao takav podoban ući u vladu. A odredit će da vođe velikih koalicija ne mogu preuzeti vođenje Vlade, i savjetovat će velikim strankama da bi trebale smijeniti svoje predsjednike i izabrati neke nove, koje bi bile spremne surađivati.
Mostovci su, drugim riječima, preuzeli ulogu čuvara demokracije - barem ovakve kakvom je oni vide - kao i čuvara moralne čistoće, podobnosti i sposobnosti.
Ankete ispred izbora
Pritom se još, poput Lovrinovića, pozivaju na svojih 300 tisuća glasova, nasuprot 1,5 glasova za SDP i HDZ, kao i na "razne ankete" koje u ovom kontekstu ucjenjivanja velikih koalicija, smatraju vjerodostojnijim od rezultata izbora.
Stječe se dojam da Most forsira paralelnu stvarnost: u jednoj su glasovi birača na izborima, a u drugoj su njihova mjerila, kriteriji, zahtjevi koji ignoriraju sve uzuse parlamentarne demokracije.
Pravosudne institucije podređene su arbitrarnoj ocjeni Mosta, glasovi građana podređeni su željama Mosta.
Tko god taj Most zapravo bio i kakav god izborni legitimitet imao.
Paradoksalno, njemu upravo SDP i HDZ daju najveći legitimitet u njihovim zahtjevima. Most, naime, može raditi i govoriti što god hoće. Ponašati se kako god hoće. Glumiti koga hod hoće. Tražiti što god hoće. Dokle god mu dvije velike koalicije to dopuštaju.
Sve dok ne ustanu od pregovaračkog stola i zaključe kako su stvari ipak otišle predaleko.
Kadroviraju i ucjenjuju
Dokle god pregovori i natezanja traju, mostovcima se pruža mogućnost da izigravaju moralne i političke arbitre. One koji kadroviraju, diktiraju, uvjetuju, ucjenjuju.
Daje im priliku i da putem ultimativnih zahtjeva za nekakvom velikom koalicijom, poništavaju sam smisao parlamentarnih izbora i demokracije u kojoj je ključno natjecanje programa, ideja i ljudi, kao i glasovi samih birača, a ne njihovo sravnjivanje pod kapom nekakvog fantomskog zajedništva.
U to svakako spada i davanje izvršne vlasti nekome tko nije, kako danas reče profesor Zdravko Petak, "prošao demokratsko nadmetanje, nije dobio najširu moguću legitimaciju, koga narod nije birao" čime se stvara određeni "tip diktature s tehnokratskom pozadinom".
Nagrđuju sliku
Takvim, po demokraciju opasnim zahtjevima, Most nagrđuje sliku koju želi ostaviti o sebi. Sliku reformatora i motivatora, sliku stranke koja unapređuje političku scenu, prisiljava stranke da se demokratiziraju, daje građanima širu paletu izbora...
Nažalost, Most više nastupa kao sekta koja se ne obazire ni na glasove, ni na proceduru, ni na institucije, ni na političke realitete, ali ni na vlastita obećanja i garancije.
Ono što oni zahtijevaju od drugih istodobno ne primjenjuju na sebi.
Ne obaziru se na obećanja da "neće ni s jednima ni s drugima", ne obaziru se na obećanje ovjereno kod javnog bilježnika da neće ići u koaliciju s jednima ili drugima, a ne obaziru se ni na pregovore u kojima su ostavljali dojam kao da traže najboljeg partnera.
Da bi porukom kako će ići s onim tko ostane za stolom, otkrili kako zapravo uzimaju rješenje koje im je jedino preostalo, a ne ono koje bi oni željeli.
Nije sporno da ovoj političkoj sceni trebaju reforme, ali ne po kriterijima kakve nudi Most.
Naime, ako su HDZ i SDP u svojim mandatima na vlasti umnogome snižavali, pa i ugrožavali teško stečene demokratske standarde, zahtjevi Most u dobroj mjeri ih poništavaju.
