Slavko Linić je optužio suca Trgovačkog suda da izaziva pravnu nesigurnost. No jesu li krivi suci ili su odgovorni oni koji zakone pišu i mijenjaju, skupa s Ustavom?
Ali to više nije nikakva vijest. On zadnjih tjedana konstantno na nekog bjesni, od prodavača sladoleda do sudaca Trgovačkog suda, otprilike kao što na njega bjesne svi oni koji su jutros išli utočiti benzin.
Ali eto, takav je život.
Nije vijest ni to što je Linić onog suca, "jadnika" koji je zaustavio predstečajnu nagodbu Dalekovoda podnoseći zahtjev za ocjenu ustavnosti tog zakona optužio za lijenost, izjavivši kako kako mu se vjerojatno žuri na godišnji odmor.
Sudac je jadnik
Međutim, zanimljivo je to što je u svom obračunu sa sucem koji je, navodno, doveo u pitanje cijeli postupak predstečajne nagodbe i izložio brojne tvrtke opasnosti od stečaja, Linić u nekoliko navrata spomenuo "pravnu nesigurnost".
"On je samo pokazao kolika je pravna nesigurnost za svakoga u Hrvatskoj", kazao je ministar financija. "Ako se svi ostali suci sutra povedu za ovakvom odlukom, mi ćemo obustaviti sve ostale postupke. To je tragedija. Ovakva pravna nesigurnost je zabrinjavajuća".
Iz Linićeve perspektive, ova odluka predstavlja veliki udarac za ovako velik Vladin projekt. Iz perspektive Dalekovoda također, iako ima onih koji još uvijek nisu uvjereni da je predstečajna nagodba uspješnije rješenje od stečaja.
Ali što ako se pokaže da je zakon doista protuustavan?
Zakon još nije protuustavan
Uvjerljivo zvuče Linićeve tvrdnje da je sudac mogao već prije upozoriti na neustavnost zakona, kao što su to mogli učiniti i ostali suci koji po njemu postupaju, mogli su to učiniti i saborski zastupnici prilikom njegova usvajanja, kao što postoji opasnost od neujednačenosti kriterija i od blokiranja čitavog procesa uslijed solidariziranja ostalih sudaca s ovom odlukom.
Međutim, zakon nije srušen dok Ustavni sud ne donese odluku.
Zar tako izgleda pravna nesigurnost?
I banke se bunile
Tu pravnu nesigurnost nedavno se spominjalo nakon još jedne presude suca Trgovačkog suda, onog u slučaju Franak, kad su banke upozoravale da će ta povijesna presuda ugroziti pravni sustav. Kao da sudovi u ovoj zemlji služe upravo tome.
Ali ovdje se nameće i drugo pitanje: ima li ministar Linić uopće pravo govoriti o pravnoj nesigurnosti? Bez obzira na okolnosti koje mu ne idu u prilog.
Naime, pravnu nesigurnost u ovoj zemlji ne izazivaju (samo) oni koji po zakonima sude, nego (i) oni koji zakone donose.
Recimo, oni koji donose neustavne zakone. Oni koji mijenjaju zakone po nejasnim i diskutabilnim kriterijima. Ili samo zato što to mogu. Zatim, nesigurnosti pridonose oni koji usvajaju lex Perković. Kao i oni koji mjesecima najavljuju uvođenje poreza na imovinu, pa na nekretnine, pa ga prologniraju, pa opet najavljuju, pa o tome šute.
A građani neka misle trebaju li i dalje investirati u nekretnine ili ih masovno prodavati.
Gdje su reforme
Nadalje, pravnu nesigurnost unose i oni koji odugovlače s reformama, nabijaju trošarine i poreze kad god im se u proračunu pojavi neka nova rupčaga, kao što nesigurnost izaziva i odluka da se cigarete prodaju po drugoj cijeni od one naznačene na markici.
Da ne govorimo o poštivanju Ustava, o mijenjanju zakona kako bi se izbjeglo poštivanje Ustava, o mijenjaju Ustava nakon što se promijenio zakon i tome slično. Ili o premijerovim komentarima sudskih presuda.
To je također pravna nesigurnost.
Nije to samo odlučivanje suca hoće li suditi po zakonu kojeg smatra protuustavnim. Ili jednostavno želi ići na godišnji odmor.
Što ako Ustavni sud stane na stranu suca Trgovačkog suda? I zakon o predstečajnoj nagodbi doista proglasi protuustavnim?
Pucanje sustava
Hoće li se onda zahvaljivati sucu što je podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti? Što će biti sa svim onim nagodbama koje su provedene u skladu s protuustavnim zakonom? I hoće li se vlast ljutiti što će opet morati mijenjati zakon, ali ovoga puta ne zato što moće, nego zato što mora?
Linić se možda s razlogom ljuti. Ali manji je problem ako pravni sustav pukne na jednom sucu. Puno je gore ako pukne cijeli sustav.
