Kolinda Grabar KItarović pozvala je jučer na osudu verbalnog nasilja na nogometnim stadionima. Ali je propustila priliku i sama osuditi subotnje skandiranje na Poljudu "Ubij Srbina", "Srbe na vrbe" i "Za dom spremni".
To su vrijednosti koje predsjednica Republike želi vratiti u hrvatski nogomet.
"Nogomet je za mene ljubav, nogomet je ponos, nogomet za mene znači zajedništvo i domoljublje. I to su vrijednosti koje svi mi zajedno moramo vratiti hrvatskom nogometu", izjavila je Kolinda Grabar Kitarović nakon jučerašnjeg sastanka s novim predsjednikom UEFA-e Aleksanderom Čeferinom na Pantovčaku.
Nažalost, ni tada, kao ni danima prije toga, nije objasnila novinarima i hrvatskoj javnosti kako se u te proklamirane vrijednosti uklapa skandiranje poljudskog Sjevera na subotnjem derbiju s Dinamom.
U koje aspekte ljubavi, zajedništva, ponosa i domoljublja možemo svrstati skandiranje "Ubij Srbina", "Srbe na vrbe" i "Za dom spremni", na što su tisuće sa sjevera dobile pljesak ostalih tisuća sa cijelog stadiona?
Nema sumnje da će neki (mnogi?) to proglasiti ljubavlju, domoljubljem, ponosom i zajedništvom. Ali što na to kaže predsjednica države?
Osuda šutnjom
Jer, ona je jučer izjavila i ovo: "Svi moramo osuditi huliganizam i boriti se protiv svakog oblika fizičkog i verbalnog nasilja".
Predsjednica, međutim, nije nikako osudila verbalno nasilje na Poljudu, naravno pod uvjetom da je to uopće smatrala nasiljem. Nije to osudio ni bilo tko iz Vlade ili državne vlasti.
A zaobišao je to i ministar unutarnjih poslova u emisiji Pressing N1 televizije, dva dana nakon utakmice.
Na pitanje novinara što raditi kad sjever Poljuda skandira "Za dom spremni", ministar odgovara: "To je svojevrsna reakcija na situaciju u društvu. Kad to izolirate, možete ga osuđivati do kraja, ali da biste riješili problema morate gledati ukupni kontekst".
Na pitanje je li za to da se prazni tribina, Orepić kaže: "Ja sam da se svaki problem riješi. To je problem, ali ima svoju genezu. Ne možete ga na taj način gledati".
Pa onda opet, bi li ispraznio tribinu? "Ne možete tako postavljati stvari. Policija postupa po zakonu i postupat će".
Da bi nakon toga ministar unutarnjih poslova pobjegao na temu " polarizacije društva na lijeve i desne, partizane i ustaše, koja hrani bezidejne ideje političke strukture koje nemaju narodu što ponuditi pa mu bacaju kosti".
Filozofija i ideologija
I tako, nema osude. Nema pražnjenja tribine. Nema kritike. Ima puno filozofije, ideologije, filozofiranja i kontempliranja.
Kao što je kontempliranja i delikatnog nijansiranja bilo i kod spomen ploče HOS-a u Jasenovcu, tako ga ima i kod verbalnog nasilja na Poljudu.
Predsjednica poziva na osudu, ali osude nema. Nema ni akcije. Ni postupanja po zakonu. Jer, ovdje postoji problem: kako razlučiti verbalno nasilje od onoga što Kolinda naziva "ljubavlju, ponosom, zajedništvom i domoljubljem"?
Nije li Poljud zajednički skandirao "Za dom spremni"?
Ipak, predsjednica, ona koja je navijačima ovog ljeta zaprijetila da će "platiti za svastiku", nazivajući ih "orjunašima" koji ne vole Hrvatsku, sada je pred šefom UEFA-e poručila kako "borbu protiv devijantnog ponašanja ne možemo voditi baveći se isključivo posljedicama", već se treba okrenuti i uzrocima.
S time da bi prije toga trebalo bi vidjeti što se uopće smatra "devijantnim ponašanjem".
Još neka konotacija "Za dom spremni"?
Možda je i na Poljudu skandiranje "Za dom spremni" imalo onu Plenkovićevu "dvostruku konotaciju" za koju bismo trebali imati razumijevanja. A odbijanje regionalne "Yugolige" uz povike "Srbe na vrbe" i "Ubij Srbina" može biti jednako odbijanju srpskih čokoladica u hrvatskim vrtićima.
Ljubav, ponos, zajedništvo i domoljublje.
I što je onda s uzrocima tog ponašanja?
Predsjednica se jučer deklarativno odrekla politike u nogometu, menadžera, biznisa, trgovanja igračima i svega što je usađeno u temelje hrvatskog nogometa i nogometnog saveza, prožetog lokalnim političarima i članovima (uglavnom) HDZ-a, te personificirano kroz osobu Zdravka Mamića.
Ipak, mogu li uzroci ovakvog ponašanja ležati i u političkoj klimi koja prvo potiče i ohrabruje, a onda tolerira i ne osuđuje ustaške, fašističke, šovinističke i rasističke uzvike na nogometnim stadionima? I to ne šačice huligana, nego tisuća navijača, pa i čitavog pristojno ispunjenog stadiona.
Ponos i domoljublje
I kad smo već kod toga, mogu li se posljedice na koje je upozoravala predsjednica svoditi isključivo na prijetnju isključenjem Hrvatske iz međunarodnih natjecanja? Uz plašljivi pogled upućen predsjedniku UEFA-e.
Nešto valjda ima veze i s klimom u hrvatskom društvu, s civiliziranim ponašanjem, odgojem mladih, nametanjem kriterija i poštivanjem Ustava i zakona.
Zar ćemo se držati one da Josip Šimunić bude kažnjen od FIFA-e, ali može biti trener reprezentacije?
I zato, prije nego što predsjednica Kitarović pozove na povratak "ljubavi, ponosa, zajedništva i domoljublja" u hrvatski nogomet, trebala bi razlučiti što ona podrazumijeva pod svakim od tih pojmova. A onda odrediti što se naziva devijantnim ponašanjem.
Jesu li devijantni samo "orjunaši" ili i oni koji skandiraju "Za dom spremni"?
