Zoran Milanović je oživio HDZ-ova mrtvaca i od Oraha stvorio stranku. A onda postigao da stranka na vlasti još za mandata padne na treće mjesto u anketama
"Najgore je na cilj stići drugi. On je zapravo prvi među gubitnicima. Mogao je pobijediti, malo mu je falilo da pobijedi, ali je ipak izgubio. Ali trećeplasirani može biti sretan jer je barem nešto osvojio".
Upravo tako bi se danas mogli osjećati SDP-ovci nakon što je na redovitom istraživanju popularnosti njihova stranka prvi puta u nešto manje od dvadeset godina završila na trećem mjestu.
Da je SDP ostao drugi, svi bi ga gnjavili da gubi od HDZ-a, rugali bi mu se da zaostaje za HDZ-om, da ne može prestići ovaj jadni HDZ. Sada, međutim, može biti sretan da se još nalazi među prva tri. I da zaostaje upravo za OraH-om, svojim klupskim kolegom s kojim je zajedno odrastao, trenirao, uvježbavao i u krajnjoj liniji omogućio mu da napreduje do pozicije druge najjače stranke.
Pa i to mora biti neka zadovoljština, zar ne?
Peđa Grbin misli da je: "Ako birači biraju nekog drugo, onda bolje da je to OraH".
Uskrsnuo i pretvorio
A zadovoljan mora biti i Zoran Milanović. On je još jednom potvrdio status biblijskog čudotvorca.
Prvo je digao HDZ iz mrtvih, a sada je od nepostojeće stranke napravio drugu političku silu u zemlji. Od vode napravio vino.
Kad bi još usavršio hodanje po vodi ušao bi u legendu. Nažalost, on sve dublje tone, voda mu ulazi u usta i krajnje je vrijeme da počne paničariti.
Jer, SDP je vladajuća stranka koja trenutno, godinu dana prije parlamentarnih izbora, zauzima treće mjesto na ljestvici popularnosti stranaka, a njegovi postoci zbrojeni s postocima stranke Mirele Holy tek su nešto veći od postotka koji samostalno osvaja HDZ.
Još gore, HDZ-u se tako pruža mogućnost da na parlamentarnim izborima bude najjača stranka i dobije mogućnost prvi sastavljati Vladu. A znamo što to znači za sve dežurne trgovce.
Povratak Račanu
I kao što se Tomislav Karamarko vraća Franji Tuđmanu, tako se Milanović sada vraća svom prethodniku Ivicu Račanu čiji je SDP u prvoj polovici devedesetih jedva prelazio izborni prag i zauzimao ne treće, ne četvrto, nego čak peto mjesto među strankama.
Milanovićev SDP je zasad siguran na trećoj poziciji. I kad god ga spopadne depresija, može se utješiti padom Laburista: s negdašnjih 13 posto, na današnjih 2,7 posto u anketama. I može se radovati što gubi od svojih.
Eto, Račan je gledao u leđa pravašima i narodnjacima, Milanović gleda u leđa Orahu. Bolje nego Karamarku.
I ono najzanimljivije, ovo je prvi puta u povijesti hrvatskog višestranačja da stranka na vlasti u trećoj godini svog mandata zauzima treće mjesto u anketama.
Naravno, nije teško otkriti zbog čega bi hrvatski građani danas ponovno glasali za HDZ, stranku koja je nepravomoćno osuđena za korupciju i koja je iza sebe ostavila pustoš, i za OraH, stranku održivog razvoja čija se predsjednica žuri rezati vrpce na otvaranju stranačkih prostorija kako bi održala korak s rastućom popularnosti svoje stranke.
Iza njihova uspjeha stoji SDP-ov neuspjeh.
Neuspjeh u reformama, neuspjeh u rezultatima, neuspjeh u vladanju, a sada i neuspjeh u anketama.
SDP-u je svejedno
U redu, netko može reći da su to samo ankete, ali isto tako može se reći da je SDP-u gotovo svejedno. On ni na izborima ne prolazi puno bolje. I dok se stranka može tješiti uspjehom Mirele Holy, kao svog prirodnog saveznika na kojeg može računati u skorom obračunu s desnicom, teško da se Milanović može tješiti zajedno s njim.
Jer, upravo on je balast ove Vlade i svoje stranke.
Da parafraziramo Seinfelda, Milanović je maratonac koji posljednji ulazi u cilj dugo nakon što su svi već otišli na feštu i sam sa sobom slavi svoj veliki uspjeh. Sretan što je uopće preživio toliko dugo.
Međutim, hrvatski birači našli su se pred izborom koji to zapravo nije.
Da se danas izlazi na birališta, mogli bi glasati za HDZ koji vraća ksenofobičnu desnicu, koalira s klerikalnim strankama, prijeti manjinama i demokratskim temeljima. Potom za OraH koji je u ovom trenutku manje stranka, a više dobrovoljno društvo zanesenjaka, nezadovoljnika i hobista. I onda za ovaj i ovakav SDP.
A onda dugo, dugo ni za koga, pa zatim redom za Ružu Tomašić, Branimira Glavaša i Milana Bandića.
Nije nikakvo čudo da Mirela Holy u tom društvu izgleda kao prava političarka.
Milanović, pak, više ne izgleda samo kao čudotvorac, nego i rekorder. Jedini je predsjednik Vlade koji je preživio tri godine uzastopnog pada BDP-a, i jedini je hrvatski šef stranke koji je još za mandata pao na treće mjesto u anketama.
