Kategoriju 'Message requests' odavno ne otvaram jer svaki put kad sam znatiželjno htjela provjeriti ima li kakva lijepa poruka ljudi koji me čitaju, zatekla sam nekolicinu nepristojnih poruka frajera koji nepoznatim djevojkama i ženama šalju svakakve gadarije.

Primjerice:

„E, ljepa si.“

„Alo, mala što si ljepa...“

„Jutro ljepotice, gdje se izlazi, jes za kavu?“

Sve navedeno su cenzurirane poruke.

Prvo što mi je palo na pamet je koliki postotak žena svakodnevno dobiva takve poruke kojima su, blago rečeno, umno silovane, a da o tome javno ne progovore ili ne progovore uopće ni s kim?

Nažalost, nekolicina najčešće doista želi pa smatraju da je situacija jednaka u oba slučaja.

Poruku u inboxu otvorila sam u tri ujutro, u polusnu kad nisam znala tko sam i gdje sam osim da je Slash (pas) odlučio kako bi bilo fora spavati na jastuku iznad moje glave. Djelomično me razbudio, a ja kao ovisnica o tome da moram znati što se događa i da malo proscrollam društvenim mrežama uzela sam mobitel da provjerim notifikacije.

U mraku, u polusnu, bez leća imala sam što i vidjeti. Zaprepastila se, uspjela blokirati dotičnog korisnika i zapitala se hoću li uopće moći zaspati dok mi je pred očima neželjena fotografija!?

Šok racionalno mogu objasniti, no posramljenost je osjećaj koji seksualni manijaci i predatori uspješno prenose na svoje žrtve.

Osjećala sam se da sam JA kriva jer moj profil na društvenim mrežama uopće postoji, jer se bavim poslom koji omogućava svakome da me u bilo kojem trenutku kontaktira pa čak i umno siluje.

Kakvo je to društvo u kojem muškarci budu kažnjeni za zlostavljanje žena tek kad se sazna jer se saznalo i jer je dospjelo u javnost, a ne zato što je žena pretučena ili silovana?

Unsolicited dick pics naziv je fenomena koji u par riječi objašnjava neželjeno slanje spolovila na društvenim mrežama ženama koje to nisu tražile, a takvo ponašanje smatra se seksualnim uznemirivanjem.

Što muškarce uopće motivira za takve gnjusne pothvate?

Žene bi trebale biti potpuno slobodno govoriti i pisati o seksualnosti bez da se to shvaća kao iniciranje i poziv na seks ili im služi kao opravdanje za seksualno uznemiravanje.

Odbijam prihvatiti činjenicu da neke muškarce uzbuđuje ženski strah, nevjerica i šokiranost, no detaljno iščitavajući svaki segment holivudskog skandala shvaćam da su takvi pojedinci svugdje oko nas, najčešće na dobrim pozicijama.

Takvi „frajeri“ kojima je seksualno uznemirivanje okidač prema uzbuđivanju skrivaju se iza kapitala, umreženosti, moći ili ekrana.

Ništa nepoznato nije ni za ove prostore. Svjedočili smo jednom takvom skandalu i tragediji prošli tjedan kad je zlostavljana žrtva bila medijski šikanirana.

„Hoće li jednaka sudbina susresti i mene?“, pomislilo je nesigurno Ja.

Ono sigurno odgovorilo je: „Jebe ti se!“

Ali i to je moguće izvući iz konteksta jer žena mora paziti što piše, govori i kako se ponaša jer ako se izvuče iz konteksta završi pod nazivnikom „sama je to tražila“.

Javna diskusija o seksualnom ili bilo kojem drugom zlostavljanju treba početi s nama ženama koje ćemo progovoriti bez zadrške što se događa nama, našim prijateljicama, sestrama, radnim kolegicama. Trebamo stajati zajedno u borbi protiv sustavne diskriminacije.

U društvu koje upire prstom u žrtve najgori potez je ponašati se prema načelu da je žena ženi – muškarac.

Slanje provokativnih, točnije gnjusnih fotografija ne završava aferom između onog tko šalje poruku i osobe koja ju čita.

Ovaj pomaknuti čin jednak je takozvanom catcallingu.

Muškarci to ne rade zato što to mogu (možemo se i mi žene derati po cesti za zgodnim tipovima!) nego zato jer je društvo odlučilo da je to sasvim u redu.

Pomicanjem granica svaka osoba koja je potencijalni zlostavljač testira društvenu klimu do koje granice može i smije ići istovremeno liječeći vlastite seksualne frustracije – danas su to eksplicitne fotografije, sutra silovanje.

Iz tog razloga žrtve i druge žene moraju pronaći snagu u sebi kako se riješiti straha od prozivke i upiranja prstom dajući do znanja drugim muškarcima da je to zajednička borba za pravo na slobodu izbora (ne)gledanja.

...

Kad sam prije nekoliko dana dobila poruku vezanu uz napisani tekst o anksioznosti i odgovorila na nju, mladić s druge strane ekrana me upitao kako to da imam toliko izražen stav za osobu koja se bori s anksioznošću.

Mladiću, da ti dobivaš fotke spolovila u inbox i ti bio zauzeo stav u startu.

*Ako si ikada doživio/doživjela seksualno uznemiravanje, kako bi podigli svijest podijeli ovaj tekst s hashtagom #Ijaisto (#MeToo) kako bi podigli svijest o važnosti ovog problema.

O autorici:

Zovem se Andrea Tintor, autorica sam bloga 'Razlivena Tinta' i zaljubljenik sam u knjige, čitanje i pisanje. Volim promatrati svijet i crpiti inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka. Osim na blogu pratiti me možete i na Facebooku.