To je kao da te pitam postoje li prinčevi na bijelom konju. Ja vjerujem da postoje. Ali konj gotovo nikada nije bijel. Možda se pitaš što prinčevi na bijelim konjima imaju s tvojim poslom. Ništa, osim što su potrage slične.
Uvijek flertamo: Posao tražimo baš kao što tražimo i partnera
Potraga za poslom (posebno prvim) je ista kao i potraga za partnerom. A da te u to uvjerim, odmah ću ti navesti tri glavne sličnosti.
Opcije držimo otvorenima što je duže moguće
Gotovo svaki od mojih prijatelja je nakon diplome prošao kroz istu priču. Poslao bi CV na puno različitih adresa, bio na velikom broju intervjua, i do samoga kraja odugovlačio s odlukom. Jer kao što već znaš iz mog primjera, nekada je baš nemoguće izabrati.
Ali čak i kada imamo posao, mi si ostavljamo otvorene opcije. Uljepšavamo LinkedIn. Pošaljemo CV kada naiđemo na zanimljiv oglas. Odemo na kavu s prijateljem koji radi u firmi koja trenutno traži “nekoga baš poput tebe”. Ukratko – (nevino) flertamo.
Jer smo znatiželjni. Jer želimo znati što propuštamo. Jer nas zanima što se nalazi s druge strane ograde i je li trava zelenija kod susjeda.
Jedna moja prijateljica je prije svadbe otišla na kavu sa svojim bivšim samo kako bi provjerila propušta li nešto. “Nema ništa loše u potrebi da donesem informiranu odluku.”
Želimo se osjećati željeno
O da. Nema ljepšeg osjećaja kao kada ti se jave iz neke firme i kažu ti da te žele. To zna svatko tko je to doživio.
Taj nam je osjećaj poznat još iz vrtića kada bi nas prvog izabrali u svoj tim. Isto je i sa vezama. Netko te želi. And that feels good.
Imamo velika očekivanja
Svatko od nas ima, u glavi ili na papiru, popis osobina koje želi kod svog partnera. Moja mama kaže da je deset taj magični broj. Dakle, svatko od nas ima popis od deset osnovnih vrijednosti koje želi vidjeti kod osobe s kojom se upušta u vezu. I naravno, kada već biramo, želimo pronaći osobu koja ima svih deset. No, kolike su šanse da se to stvarno dogodi?
Moja mama kaže:
Ako pronađeš osobu koja ima sedam od deset, a s preostale tri možeš živjeti, našao si princa. Na konju. Koji nije nužno bijel.
Ovaj zadnji dio sam ja dodala.
Sjećaš li se posta u kojem sam birala između dvije ponude za posao? U dokumentu na kraju posta navedene su 44 poslovne vrijednosti koje najčešće tražimo kod svog poslodavca. Četrdeset i četiri. I kada već biramo, želimo pronaći posao koji nam nudi sve četrdeset i četiri. Mislim da je malo za reći da imamo velika očekivanja.
Ako se vratimo na čarobni broj deset, moj posao je 8/10. Što ga, ako ćemo slušati moju mamu, već samo po sebi čini princem na bijelom konju. I boljim od toga. Međutim, neko vrijeme nisam bila sigurna mogu li živjeti bez preostale dvije stvari. Jedna je bila timski rad i vođenje tima. Druga je bila želja za pisanjem, kreativom i “nečim samo mojim”.
I otprilike u vrijeme kada sam razmišljala o tome ostati ili otići, naišla sam na članak o vezama. S naslovom koji je bio toliko privlačan da sam morala kliknuti na njega. Iako se naslova danas više ne mogu sjetiti.
Članak je otprilike rekao sljedeće. U vezi očekujemo od jedne osobe da nam bude sve. I prijatelj, i ljubavnik, i partner za shopping/sport/kino/hobi/kuhanje… Što nije fer. Članak kaže da imamo prevelika očekivanja od samo jedne osobe.
Isto to radimo i u potrazi za poslom iz snova. Često očekujemo od jedne firme i jednog šefa da ispuni sve naše potrebe. Potrebu za izazovima. Potrebu za kreativnim izražavanjem. Potrebu za strukturom. I fleksibilnošću. Potrebu za napredovanjem. Potrebu za priznanjem. (Ostalih 38 potreba možeš pronaći ovdje.)
Trenutak u kojem sam shvatila da ne mora jedan posao ispunjavati sve moje potrebe i biti 10/10 je bio trenutak u kojem sam postala sretna.
Timski rad sam pronašla u volontiranju i treninzima za neprofitne organizacije. Pisanje, kreativu i “nešto svoje” sam pronašla ovdje.
A isto vrijedi i za veze.
Ako mene pitaš, postoje poslovi iz snova. Ali rijetko su 10/10. Zbog čega ih često ne prepoznamo na prvu. I često zahtijevaju određenu dozu kompromisa.
Ako je tvoj prvi posao barem 7/10, žao mi je. Jer je dobiti dobrog prvog poslodavca, citirat ću svoju šeficu, “dvosjekli mač”. Ne znaš ga prepoznati. Niti cijeniti.
I zato, ako ćemo se vratiti na veze i prijateljicu s početka priče, ponekad nije loše otići na kavu s bivšim. Jer kad se vratiš s te kave obično više cijeniš to što imaš. U slučaju posla, nije loše pitati prijatelje kako je njima. Postoji mogućnost da postaneš svjestan svega što imaš.
I na kraju da malo parafraziram HBR: Traženje posla koji ispunjava 10/10 znači nadanje i čekanje. Neodustajanje od posla koji je 7/10, ulaganje i rad na sebi će te dovesti do toga da svaki dan radiš posao iz snova.
A koju ocjenu ima tvoj posao?
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Bok, ja sam Tea, poduzetnica u nastajanju, inženjerka sa smislom za biznis, kreativka zaljubljena u ljude. I autorica bloga TeaTime. Inspirira me ideja da sami kreiramo život i karijeru kakvu želimo. Moj put prema tome možeš pratiti na blogu, Facebooku i Instagramu.
Mark Viduka o dopinškoj aferi, rodbinskoj vezi s Modrićem i kako mu tata nije dao u Dinamo
Kristijan Iličić: Na Maliju sam ležao 50 sati pokriven u jednom čamcu, skrivao se od terorista
Alina za 24sata o životu nakon pobjede: Znam što ću s novcem, 20.000 eura dat ću za zdravlje