Nova TV objavila je informaciju o tome da su pripadnici oružanih snaga u ožujku helikopterom išli u krivolov na veprove. Informacija se osam mjeseci skrivala u MORH-u. Ministar treba snositi odgovornost za sve to.
Vepar nije preživio krivolov vojnih specijalaca u helikopteru. Treba li ga preživjeti ministar obrane Damir Krstičević?
Nova TV objavila je sinoć priču o tome kako je nekoliko pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nakon obuke vojnim helikopterom krenulo u lov na vepra, a svoju potjeru cijelo su vrijeme snimali.
Protiv njih je na kraju podignuta optužnica zbog kaznenog djela protuzakonitog lova i ribolova, a premda su u helikopteru bila i dva pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga OSRH, protiv njih nije podignuta optužnica budući da nisu izravno sudjelovali u počinjenju kaznenog djela.
Incident se dogodilo u ožujku.
Informacija o krivolovu u vojnom helikopteru skrivala se, dakle, punih osam mjeseci.
Odgovornost ministra
Zbog svega toga otvara se pitanje odgovornosti samog ministra obrane u tom događaju koji se ne može samo ograničiti na krivolov, već seže mnogo šire od toga. Radi se o zlouporabi vojne opreme, trošenju novca poreznih obveznika (sat letenja je 7500 eura), o bahatosti, samovolji, pa i razularenosti u redovima oružanih snaga.
A onda i o skrivanju informacija od javnosti.
Nije to prvi puta da MORH nešto prešućuje. Index je u listopadu ove godine objavio informaciju o tome da je Krstičevićevo ministarstvo punih godinu dana skrivalo podatak o nesreći na vojnoj vježbi u kojoj se prevrnulo borbeno vozilo i ozlijeđeno je osam vojnika i dočasnika.
A nije ovo ni prvi puta da je lov na vepra doveo u pitanje mandat ministra u Vladi.
Kirinov poučak
U prosincu 2007. godine ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin podnio je ostavku nakon lova na veprove s haškim optuženikom Mladenom Markačem koji je time prekršio uvjete puštanja na slobodu do suđenja.
Krstičević, naravno, nije sudjelovao u lovu na vepra, ali nije ni trebao. U njegovu resoru dogodila se dosad nečuvena zlouporaba vojne opreme, samovolja, razularenost, kršenje zakona, a onda i zataškavanje incidenta.
Pa ako samoreklamerski ministar javno prisvaja zasluge kad vojska obavi dobar posao, pogotovo u poplavama i požarima, neka sada snosi odgovornost kad vojska proizvede skandal.
Naravno, ovdje je riječ o ogromnom resoru u kojem ministar ne može kontrolirati svaki aspekt i svakog pojedinca, svaku glupariju i samovolju. Međutim, ovaj incident može se smatrati slikom i prilikom Krstičevićeve vojske. A prešućivanje incidenta punih deset mjeseci otkriva metodu kojom se zataškavaju ovakvi skandali.
Kako se ne bi narušila slika vojske, a još više imidž samog ministra Krstičevića.
Kakvo je to rasulo?
Javnost se slobodno može zapitati kakva je to vojska pod Krstičevićevim mandatom, kad si prisvaja pravo ovako se bahatiti s vojnom opremom. I kakvo je to ministarstvo koje javnost ne izvještava o takvim incidentima, kao i o opasnim nesrećama?
Gdje je tu odgovornost, gdje je transparentnost, gdje je vojnička disciplina u resoru kojim upravlja ratni zapovjednik?
Očito ljudi misle da mogu u toj vojsci raditi što god im se prohtije.
Ovakve rasprave o odgovornosti ministra prolazili smo godinama. Od Božidara Kalmete i njegove odgovornosti za nesreće vlakova i brodova, do odgovornosti ministra zdravstva zbog incidenata u zdravstvu, pa nadalje.
Damir Krstičević se nametao u javnosti kao lice hrvatskih oružanih snaga. Naličje tih snaga postalo je time i njegovo naličje. Neposluh, kršenje zakona, prešućivanje oslikavaju se i na njegov mandat.
I da budemo malo zločesti, kakva je to, kako reče Krstičević, pobjednička vojska koja s modernim naoružanjem ne može odstrijeliti jednog običnog vepra?
Sudionici tog incidenta odgovarat će pred sudom zbog krivolova, ali zbog svega trebao bi politički odgovarati i ministar obrane. Neka makar ponudi ostavku. Ionako znamo da neće biti prihvaćena.
