Za nekih desetak godina Bilić bi mogao izrasti u trenera kojeg Hrvatski nogometni savez neće moći ignorirati bude li ovaj htio posao. A to je tek prava priča...
Riješiti se Slavena Bilića zato što nije bio bolji od Galatasaraya i Fenerbahçea, a izgledalo je da ih Beşiktaş ima, otprilike je kao riješiti se trenera Zagreba zato što nije bio bolji od Dinama i Rijeke (nekad bi se to reklo Dinama i Hajduka). Ha...
Direktor je upropastio deset milijuna dolara i odmah je dao ostavku. Vlasnik kompanije kaže da ne bi. Mi smo tvoje školovanje platili deset milijuna, a sad da drugi baštine znanje i iskustvo koje si stekao kod nas. Ostaješ ovdje. Tako je trebalo i s Bilićem, ali valjda mu je presudilo što je smjenjivanje trenera ‘nako, jer se to tako radi, sport u sportu.
U redu, vidjet ćemo gdje će dobiti iduću gažu. Ali neovisno o tome, za nekih desetak godina Bilić bi mogao izrasti u trenera, to jest izbornika, kojeg Hrvatski nogometni savez neće moći ignorirati bude li ovaj htio posao. A to je tek priča. Sjetimo se kako je dobio klupu repke. Uspije li, sve zasluge idu kancelariji, koja se ponekad proglašavala strukom jer ga je vizionarski odabrala.
Padne li, kancelarija se riješila potencijalnog predsjednika ili ovako ili onako opasnog čovjeka. Ruku na srce, godinama je najveći problem koji šefovi saveza, koji su kao predsjednik države, imaju s izbornicima, koji su kao generali vojske, što izvrstan rezultat od zapovjednika vojske u roku keks stvara kandidata za predsjednika saveza, moguće predsjednika ili trenera Ćirina tipa, koji je i predsjednik i izbornik. Dok ga narod voli, ne možeš mu ništa.
Ne samo iz štosa, volio bih da Bilić ide iz dobrih u bolje lige, iz dobrih u najbolje klubove, a da se za pet ili deset godina u Hrvatsku vrati baš tamo gdje ga nisu htjeli vidjeti, na poziciju nedodirljivog.
Da iz kože hoće iskočiti, a da mu riječ ne smiju reći jer je ovjenčan rezultatom, narod ga toliko voli da naprosto ne smiješ glasačku mašinu upotrijebiti protiv njega. Volio bih da se ispostavi da je odlazak iz reprezentativnog u klupski nogomet bio njegova najbolja investicija u samog sebe. I volio bih da ta pozicija ne bude predsjednik HNS-a nego izbornik.
