Bandića je strah sučeljavanja, Ostojića je strah poraza na izborima, Bernardića je strah Milanovićeve odmazde... A Zagreb je navikao živjeti u strahu od Bandića
Kažu da je strah dobar komu ga je Bog dao. A na zagrebačkim izborima Bog je očito bio široke ruke.
Prvo je zagrebački SDP, još u ožujku ove godine, poručivao kako "iz gradonačelnika Milana Bandića progovara nervoza i strah od skorih lokalnih izbora".
Onda je Bandić uvjerljivo trijumfirao u prvom krugu, a njegova izborna lista ostvarila preduvjete da zavlada čak i Gradskom skupštinom.
Zatim je Rajko Ostojić u drugom krugu bacio Bandiću rukavicu u lice, upitavši "zašto čovjek koji je Batman i Superman i trebao bi biti nadmoćan svima" izbjegava javna sučeljavanja sa svojim suparnicima. "Ne plaši se valjda mene ili novinara. Ili ga je ipak strah i sram jer voli kontrolirane uvjete", izazvao ga je Ostojić.
A zatim i sam zaigrao na kartu straha od pobjede Milana Bandića kao "najgoreg od najgorih", na istu onu kartu koja je Ivi Josipoviću donijela pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora koji su se izrodili u referendum protiv klerikalne desnice i ridikuloznog Bandića.
Zato je Ostojić plasirao novi izazov pred birače: "Meni nije svejedno. A vama?". Zaboravljajući pritom kako građanima nije bilo svejedno u protekle četiri godine kad SDP nije želio odbiti prijedlog proračuna, izazvati prijevremene izbore i tako se riješiti Bandića, nije im bilo svejedno prije četiri godine kad je SDP nametao tog istog Bandića, nije im bilo svejedno ni u četiri godine prije toga dok je Bandić s kumovima haračio metropolom.
A što se Ostojića tiče, njemu sigurno nije svejedno: ne samo zato što je kandidat izravno ovisan o rezultatu izbora, već i zato što mu o ishodu tih izbora ovisi daljnja politička karijera, u stranci, Vladi i u politici.
Uglavnom, ne boje se SDP-ovci Bandića zato što su zabrinuti što bi on mogao dalje raditi u Zagrebu, jer su na to navikli u prethodnih 12 godina, već zato što bi taj Bandić mogao stajati glave šefa zagrebačke organizacije Davora Bernardića i njegove ljude. Zoran Milanović samo čeka priliku da ga otkoči giljotinu.
Kao što se vidi, strahovi izbijaju iz svih pora.
Bandića je strah od latentne prijetnje uhićenjem i optužbi za korupciju, strah ga je sučeljavanja s Ostojićem, bilo ga je strah od gubitka Zagreba jer bi to bio kraj njegove karijere.
Ostojića i SDP više je strah Milanovića nego Bandića, dok građane pokušavaju dodatno zaplašiti strahom od pobjede aktualnog gradonačelnika. Kao da će to biti kraj života kakvog poznajemo u Zagrebu.
"Nije svejedno tko će voditi grad. Ne želim da mladi nastave odlaziti u inozemstvo, pola moje generacije je u Švicarskoj", izjavio je Davor Bernardić, političar koji je izrastao uz Bandića, zajedno s cijelom vojskom zagrebačkih SDP-ovaca koji ga sada predstavljaju kao "najgoreg od najgorih".
Ruku na srce, nema tu puno mudrosti: Milan Bandić je doista stravičan izbor. Kao što je to bio i prije četiri, kao što je to bio i prije osam godina, kad ga je Račanov SDP vratio "iz mrtvih" poslije trogodišnje pauze uzrokovane prometnom nesrećom.
Ali opet, nekada naprosto nije dovoljno samo plašiti ljude babarogama: Bandićem, Karamarkom, klerofašistima, pučistima, beračima kestena. Potrebno je ponekad taj strah nadomjestiti nečim kvalitetnijim, konkretnijim, opipljivijim. Onako kako to nije pošlo za rukom Ivi Josipoviću nakon trijumfa nad Bandićem.
Nažalost, čini se da se Zagreb već naviknuo živjeti sa strahom od Milana Bandića. Sada je očito došlo vrijeme da se i njegovi bivši kolege počnu na to navikavati.
