Zašto ja trenutno kao majka nimalo ne zavidim Severini?
Ma da ima i 500 dadilja, čistačica i šminkerica, znam, sigurna sam da joj neće biti lako. Neispavana, izgubljena, a svi će je gledati kroz povećalo, svaki njen pokret
Joj koliko sam puta jaukala nad svojom teškom sudbinom, manjkom novca na računu, viškom minusa na kartici, nad članovima rodbine koji su živi, ali bez kinte, a i onima koji su umrli, a nisu mi ništa ostavili. I još su se svojski potrudili dati mi to do znanja pa čak i takvi mrtvi. Svaki put mi te misli prođu kroz glavu negdje tamo krajem mjeseca kad platim svoju ratu za kredit za stan i tiho, jako tiho, odbrojim koliko mi je još desetljeća ostalo da se tog tereta riješim. Mnogo.
E tad si uvijek pomislim kako bi bilo dobro da sam neka Beyonce, Angelina ili barem Severina, a ne neka anonimka s potpuno beskorisnim, a na prvu 'bogatim' prezimenom. A opet sad mi je sve nekako žao te Severine. Sve si mislim kako će jadna morati iz rodilišta čak i po ovom snijegu izaći napirlitana do daske, u nekim super štiklama, steznikom će morati uvući viseći trbuh u neki turbo seksi kostimić. I iako joj neće biti do života, vjerojatno će se nasmiješiti, fotoreporterima pokazujući kako je beskrajno sretna jer je, eto, prvi put mama.
I sve si mislim kako će usprkos sigurno boljem stanju na računu, taj dan sigurno biti u teškoj banani. Umorna od poroda, od nespavanja, od pokušaja da doji ili od pritiska što ne doji...sigurno joj neće biti ni do frizure, ni do šminke pa čak ni ako to radi netko drugi. I ne samo taj već i sve one dane koji joj slijede kada će na portalima, novinama, televizijama i forumima svi redom analizirati kako je s malcem otišla na prvu kavu u štiklama pa koje sve posljedice može imati dijete ako se takva izvrne.
Sve si mislim kako će jadna morati iz rodilišta čak i po ovom snijegu izaći napirlitana do daske, u nekim super štiklama, a steznikom će morati uvući viseći trbuh u neki turbo seksi kostimić. I iako joj neće biti do života, vjerojatno će se nasmiješiti fotoreporterima pokazujući kako je beskrajno sretna
Pa će ju analizirati ako bude dojila. Do koje će joj se mjere grudi rastugnuti, sigurno će se mnogi pitati. A ako pak ne bude dojila onda će svi redom zdvajati nad sudbinom tog djeteta. Analizirat će se i kolica i outfiti i ima li dijete kapu po zimi i kakve šlapice to nosi po suncu...Sve u svemu ne bih se mijenjala s njom. Nama običnim ženama barem je tu lakše. Možda nam se pokoja svekrva i nadobudna prolaznica uplete u to kako smo obukli dijete, ali generalno možemo izgladati k'o grobovi, a da za to nikog nije ni briga. Pa ponekad ni nas same.
E, a može li to Severina?
Možemo se derati do mile volje na vlastito dijete u parku, a da nitko ni ne trepne. Možemo im davati smoki ili ih maltretirati mrkvama koliko god hoćemo. Nikog nije briga. Možemo i psovati do mile volje na lijenog muža baš nasred ceste čak i kad nismo u pravu. Pa se vadit da smo u post-porođajnoj depresiji. E, a može li to Severina? I sve pare svijeta i sva slava, a u mjesecima koji su pred njom, joj nimalo ne zavidim. Ma da ima i 500 dadilja, čistačica i šminkerica, znam, sigurna sam da joj neće biti lako. Neispavana, izgubljena, a svi će je gledati kroz povećalo. Više nego ikada će se analizirati svaki pokret, potez, ma sve...
Uf kad se sjetim sebe tih prvih dana. Ništa mi nije išlo od ruke, ništa nisam znala, isfrustrirana, umorna, jadna...ali od mene nitko ništa ni nije očekivao. Eto, ako ništa drugo bar tada je bilo super što sam posve nepoznata pa makar to kao izravno posljedicu nosilo i prilično tanak saldo na računu.
