Željko Kerum ide s onim tko pobijedi. Andrej Plenković kad pobijedi ide s kime god treba

Opet se svi smiju Željku Kerumu.

"Tko pobijedi, ja sam s njim", bubnuo je prije dva dana bivši splitski gradonačelnik, najavljujući svoj izlazak na parlamentarne izbore.
I opet su mu se rugali, u narančastoj jakni i s bahatim gardom, kao da je ono što je rekao bila još jedna tipična "kerumovština".

Vlaška mudrolija vrijedna sprdanja. 

Jer, samo se Kerum usudi biti ovako direktan.

A onda, ukazao se Predrag Štromar, predsjednik HNS-a, s intervjuom u Jutarnjem listu u čijem naslovu se koči epohalna izjava: "Glasači HNS-a mogu biti mirni jer će nas trebati lijevi i desni".

Oni će također nakon izbora odabrati pobjednika. Opet.

Zašto je Kerum smiješan?

Ni Miroslav Škoro, koliko god gradio sebi predizbornu poziciju vođe neovisnog pokreta, nije odolio da lavinu pitanja je li spreman koalirati s velikim strankama nakon izbora zaustavi floskulom "nikad ne reci nikad". Kao što ni njegova akvizicija Ivan Penava nije izdržao da ne ostavi otvorenom mogućnost postizborne suradnje s HDZ-om.

Zašto je onda Kerum smiješan? Zato što grubo ispaljuje, u narančastoj jakni i s bahatim gardom, ono što svi drugi poručuju uvijeno, kamuflirano, između redaka i ispod glasa? (A neki i u naslovu.)

Pa naravno da će svi ići s pobjednikom.

Kerum otvoreno računa da će to biti HDZ s "kojim će se dogovoriti", Škoro i Penava nadaju se da će to biti HDZ kako ne bi morali pregovarati s ljevicom, a Predragu Štromaru zapravo je svejedno. Njegova stranka ionako je već jednom ušla u Hrvatski sabor na listi ljevice, a završila u zagrljaju desnice.

Slogan izbora

Ono što je rekao Kerum misle mnogi na političkoj sceni, a njegova izjava "Tko pobijedi, ja sam s njim" trebala bi postati slogan ovih izbora. Kao što je, uostalom, to bio slogan i prethodnog, upravo raspuštenog saziva Hrvatskog sabora.

I tamo su gubitnici s izbora pohrlili u naručje pobjedniku, nadoknađujući one koji su pobjednika iskoristili kako bi se dokopali parlamenta, a onda krenuli nekim svojim putevima. Tražeći na ovim izborima ponovno nekakvu mogućnost da se stranputicom (Škoro) dokopaju Sabora, poput Hasanbegovića i Ilčića.

I možda nije Kerum trebao to tako zdravoseljački izvaliti da on ide s onim tko pobijedi, kako bismo barem nakratko zadržali privid poštenog demokratskog nadmetanja. Gdje bi glasači mislili da biraju jedno, a zapravo bi odabrali nešto posve drugo.

Odaberite stranu, da ju ne bira HNS

Zašto bi netko glasao za HNS, kad Štromar najavljuje mogućnost da će ih trebati i lijevi i desni? Bolje odmah odabrati stranu, a ne da ju odabire Štromar i HNS.

Škoro, pak, slijedi logiku Mosta s protekla dva izborna ciklusa kada u predizbornoj kampanji zadržavao umjetnu distancu prema svima samo kako bi pokupio što više glasova sa svih strana, a onda ih predao na oltar HDZ-a.

Postoji, međutim, i druga strana ove "kerumovštine". Dok on poručuje da će ići "s onim tko pobijedi", Plenković je pokazao da kao pobjednik ide sa svakim tko se ponudi.

S kime god treba

Poslužio se eksponentima radikalne i klerikalne desnice na svojim listama kako bi pobijedio na izborima, a onda se kao izborni pobjednik poslužio otpadnicima i prebjezima iz drugih stranaka, plus HNS, da bi se održao na vlasti. 

Kerum ide s onim tko pobijedi, Plenković kad pobijedi ide bilo s kim.

I zašto je onda Kerum tako ridikulozan, a Plenković tako impozantan?

Kad se zapravo sve svodi na isto: osvajanje vlasti pod svaku cijenu.