Zoran Čutura: Uh, kako samo zavidim našim nogometašima

Ako ćemo uzeti zdravo za gotovo medijsku špijunažu, naša će nogometna ekspedicija u Brazilu boraviti u resortu Praia do Forte, blizu grada Salvadora, u Bahiji. Kako im zavidim!

Mislim, ljudi idu u Brazil baviti se ozbiljnim poslom, pred očima cijelog planeta koja će se tih dana sporije okretati, ali... Iako će tamo biti usred brazilske zime, blizu ekvatora čeka ih stabilna temperatura od oko 26 stupnjeva, uz isto tako topao i podatan ocean, a sama je plaža (praia=plaža) zaštićena koraljnim grebenima, pa nema velikih oceanskih valova. To je ujedno utočište za morske kornjače, kojima u posljednje vrijeme treba ljudska pomoć jer kad se izlegu na okolnim plažama, kreću u krivom smjeru zavarane svjetlima - miješajući odsjaj oceana s gradskom i uličnom rasvjetom.

Na samo sat i pol udaljenosti je grad Salvador, s povijesnom jezgrom Pelourinhom, pod zaštitom Unesca. Neće biti tamo u vrijeme karnevala, koji je još luđi od onog u Riju, jer posjetitelji u njemu sudjeluju, a ne gledaju ga pasivno s tribina. No i bez toga će biti dovoljno izazovan... Kao dio Brazila najbliži Africi, Bahia je nakad bila prva destinacija za robove, što se i danas osjeti u tradiciji. Recimo, dominantna religija tamo je candomble, politeizam koji štuje boginje Orishe, a rituali uključuju mnogo boja, hrane i glazbe.

Kaže se da Salvador ima 365 crkava, po jedna za svaki dan u godini; nešto najluđe što sam vidio jest crkva Bomfim, u koju ljudi dolaze kad ih nešto boli, mole za ozdravljenje, a potom odljevak dijela tijela koji ih je potom prestao boljeti ostavljaju u crkvi kao znak zahvale. Sa stropa tako vise stotine nogu, ruku i torza, ljuljajući se i zvekećući na konstantnom propuhu... Eto, našima u Brazilu i ne treba liječnička služba.