Kralj hrvatske dijaspore: Žena me spasila od rada na baušteli

Kraljem dijaspore Matu Bulića (57) prozvali su sredinom ‘90-ih godina jer se proslavio među našim iseljenicima u Njemačkoj prije nego u domovini.

- Pjevao sam na humanitarnim koncertima, vjenčanjima i zabavama, a oni koji su me čuli donijeli bi CD u Hrvatsku i tako su me čuli i ovdje - sjeća se početaka u inozemstvu. Nastupao je i prije kao amater na festivalima i volio je glazbu, ali nije mislio da će postati profesionalni glazbenik.

- Rođen sam u Blatnici kraj Čitluka i roditelji su se bavili poljoprivredom, pa smo nas tri brata odmalena puno radili i pomagali im. Završio sam srednju elektrotehničku i ekonomski fakultet, ali me ljubav odvela u Frankfurt k mojoj Zdravki - kaže Mate.

Kad je završio fakultet, rekao je roditeljima da odlazi. Zdravku je upoznao na seoskoj zabavi u Hercegovini, kamo je dolazila tijekom praznika.

- Za moj uspjeh zaslužna je moja žena. Da nije bilo nje, nikad ne bih postao profesionalac - rekao je Mate o Zdravki. Nerazdvojni su već 30 godina. Umjesto da se zaposli kao profesor ekonomije u čitlučkoj srednjoj školi, on je u Njemačkoj zbog ljubavi radio najteže poslove.

- Diplomu su mi priznali, ali nisam dobro govorio njemački. Da sam znao kamo će me život odvesti, učio bih strane jezike - kaže čitlučki pjevač, koji je prvih pet-šest godina radio na baušteli i istovarao robu iz kamiona.

A onda je jednog dana Zdravka vidjela koliko se muči i rekla mu da se posveti pjevanju.

- Rekla mi je da je sigurna u mene i da zna da to radim bolje nego stotine drugih koji su postali poznati. Podržala me i tako je krenulo - rekao je Bulić, koji će velikim koncertom u Zagrebu u studenom proslaviti 30 godina karijere.

Posebno važnim trenutkom za karijeru smatra svoj prvi veliki koncert u Hrvatskoj.

- Moj menadžer Ivica Bubalo 1998. godine bio je uvjeren da mogu napuniti stari Hajdukov stadion. Ja sam mu rekao: ‘Idemo probati’. Ali nije mi bilo svejedno. Mislio sam: ‘Ako dođe 1000 ljudi, otpjevat ću za njih i onda se sakriti na dvije-tri godine da ljudi zaborave na fijasko’ - sentimentalan je pjevač.

Ali te večeri došlo je 30.000 obožavatelja, a 5000 ih je ostalo bez ulaznice.

- Na tom prvom koncertu ljudi su znali pjesme napamet, ali gotovo nitko nije imao pojma kako izgledam - kaže Bulić, koji je u Njemačkoj prodavao 100.000 CD-ova. Zahvalan je Đorđu Novkoviću, Nikši Bratošu i Zrinku Tutiću, koji su mu pomogli, a najviše kumu Marku Perkoviću Thompsonu i Draženu Zečiću, uz koje je došao na vrh estrade.